Kujica Sara nije imala lijep početak života. Odbačena je nakon okota. Ostavljena da ugine. Bilo je to 2016. Spasile su je volonterke Udruge Sehaliah iz Splita. Tamo je i pronađena. S dva je mjeseca iz Dalmacije stigla u Zagorje, u obitelj Čehulić, u Lug Poznanovečki kraj Bedekovčine, kako piše portal Ni zagorje malo.
Bila je to ljubav na prvi pogled. Sara je ubrzo zagospodarila dvorištem, udomiteljima, ali i mačkama. Dok tuđe mačke u dvorište nisu smjele, ‘svoje’ je toliko voljela da bi ih u njušci nosila po dvorištu, a mačke se nisu bunile.
Nikada nije bježala
I tako je Sara sretno živjela u Zagorju. Sve do subote, 29. veljače. Do svoje tri i pol godine. Poslijepodne je netragom nestala iz dvorišta. Ne znaju ni kako ni zašto.
"Vjerojatno je preskočila ogradu, ne znam. Nikad to prije nije napravila, nikad. Ona nikad nije ni zarežala na čovjeka. Šetali smo ju, vozili svuda sa sobom. Nije mi jasno", Marko od tuge ne može doći k sebi.
Ako išta znate, nemojte šutjeti
Tražili su je, nazivali, ali Sare nije bilo nigdje. Kao da je u zemlju propala. U utorak, 3. ožujka, dobili su dojavu da je možda viđena samo kilometar od kuće. Otišli su na dojavljenu lokaciju i slomili se. Sara je s dvije prostrjelne rane beživotno ležala između tračnica, posred pruge.
"Ne znam kaj da velim. Ljut sam jer vjerojatno ništa ne mogu napraviti. Mislim da su to napravili naši ‘hrabri lovci’, samo se pitam kakav to čovjek moraš biti", u potpunom šoku i velikoj tuzi za Sarom priča nam njezin skrbnik Marko Čehulić.
"Netko ju je ubio i onda očito stavio na prugu, da prođe vlak pa da izgleda kao da je pregažena. Ljudi, ako išta znate, ako ste čuli, vidjeli, javite da nađemo onoga tko je to napravio. Ne smije proći nekažnjeno", zamolio je Marko.