NA FACEBOOK stranici Azil Osijek-volonteri objavljeno je kako je pas po imenu Ruška ponovno napušten te je treći put završio u tom azilu.
"I tako, Ruška je opet u Azilu. Ima tomu već tjedan, dva dana, samo nikako da nađemo prave riječi da ih posvetimo našoj prijateljici i objavimo da je opet kod nas. I onda se sjetim da nema pravih riječi za opisati napuštanje. Time bih ga ublažila, a to nije fer prema njoj, jer ga ona samo tako i doživljava - kao napuštanje", započeli su objavu te dodali kako je Ruška napuštena treći put.
"Treći put u njenom životu, a jedini osjećaji na koje trebam paziti su Ruškini. I da, kužim da je povjerenje u ljude uništeno sada do kraja, jer dvije godine stizale su nam slike nje, sretne, vesele, na kauču s klincima, opuštene i bezbrižne. Pa ipak to nije bilo dovoljno da ju i oni ne napuste. Daš joj komadić sreće, pa joj ga otmeš kao da ga ne otimaš živom biću. Tek toliko da vidi da može biti sretna, a opet nije. I tako se Ruška opet vratila kod nas u Azil", nastavili su.
"Opet je slušala o selidbi (doduše, prošli put bilo je nešto drugo, pa je 'udomiteljica' svejedno nakon toga kupila (!) drugog psa), prazne izgovore i bezvrijedna opravdanja, koje joj baš ništa ne znače kad ih sluša dok se voze u Azil, da ju još jednom ostave kao napuštenu", emotivno su opisali iz azila kako psi doživljavaju napuštanje.
"Priče i idila obitelji u Ruškinom slučaju tri puta bila su baloni od sapunice koji su se raspuknuli prvom prilikom. Svi oni nastavili su dalje sa svojim životima, jedino se Ruška vraćala na isto mjesto - naš Azil, u čijim ogradama čuče stotine želja i stotine nada, stotine priča i stotine slomljenih srca. Kad su nazvali s problemom selidbe (a taj problem je Ruška je l' da) nisam čak imala snage ni volje tražiti dodatna objašnjenja za to što se ona sirotica opet vraća u Azil.
Bila sam tupa i prazna, srca stegnutog zbog pomisli da će ova predivna kerušica opet tražiti udomitelje. I znate što mi je prolazilo kroz glavu? Kako ću joj NAS opravdati, jesmo li previdjele neke zastavice upozorenja u razgovoru s potencijalnim udomiteljima, u provjeri udomljenja?
Jesmo li dovoljno oprezne i postavljamo li dobra pitanja pri kontaktiranju s potencijalnim udomiteljima? Što još trebamo pitati?! Kako pobogu da preveniramo slomljena srca u budućnosti kad očito slušamo laži i obećanja da će to biti udomljenje stoljeća pa svejedno na prvom izazovu padnu na ispitu ljudskosti. I nemam odgovore na ta pitanja, da ih imam, Ruška ne bi opet bila na mjestu koje toliko dobro poznaje. Možda bi preskočila ova lažna obećanja i lažne ljude koji su joj se dogodili u ovih 6 godina koliko se poznajemo, možda bi u tom vremenu koje je izgubljeno na lažnu idilu pronašla ljude. Nikad nećemo znati. I tako, Ruška je opet u Azilu. Par godina starija, par godina tužnija", zaključili su objavu koja je rastužila tisuće ljudi.
Ako želite udomiti Rušku i pružiti joj dom zauvijek, pun ljubavi i sreće, možete se javiti ekipi iz Azila Osijek-volonteri na njihov službeni Facebook profil.