Bliskost s mačkom mnogima je jedan od najljepših dijelova zajedničkog života. Ipak, stručnjaci upozoravaju da pretjerana vezanost ponekad može prerasti u problem, osobito ako mačka teško podnosi odvajanje i pokazuje znakove stresa. Takvo stanje u veterinarskoj literaturi opisuje se kao separacijska anksioznost ili separacijski stres kod mačaka, a sve se češće primjećuje kod kućnih mačaka koje velik dio dana provode isključivo s jednom osobom.
Mačka nas stalno prati po stanu, ne želi ostati sama ni u drugoj prostoriji i vidljivo se uznemiri čim se udaljimo. Iako privrženost sama po sebi nije problem, zabrinjavajuće je ako se mačka ne zna opustiti bez naše prisutnosti i djeluje stalno napeto.
Uporno mijaukanje, plakanje ili zavijanje u trenutku kad se spremamo izaći ili dok nas nema čest je znak separacijskog stresa. Takvo ponašanje često se javlja nakon promjena rutine, primjerice povratka na posao nakon duljeg boravka kod kuće.
Ako je pijesak čist, a zdravstveni problemi su isključeni, nužda izvan pijeska može biti znak emocionalnog stresa. Kod mačaka koje teško podnose samoću to se najčešće događa upravo dok su same u stanu.
Jedan od čestih, ali često zanemarenih znakova anksioznosti je pretjerano uređivanje. Mačka se intenzivno liže kako bi se smirila, što može dovesti do prorijeđene dlake, crvenila ili čak ranica na koži.
Grebanje vrata i prozora, rušenje predmeta ili oštećivanje namještaja mogu biti način na koji mačka pokušava smanjiti napetost ili doći do nas. Takvo ponašanje najčešće se javlja neposredno nakon našeg odlaska.
Neke mačke na stres reagiraju povlačenjem. Ne jedu, ne piju i izbjegavaju pijesak dok su same, a tek se nakon našeg povratka postupno vraćaju uobičajenim navikama.
Kod dijela mačaka stres se može očitovati i kroz povraćanje, često u situacijama koje se ponavljaju, primjerice svaki put kad ostanu same dulje vrijeme.
Veselo dočekivanje je normalno, ali ako se mačka dugo ne može smiriti, panično nas prati, odmah jede ili odlazi na pijesak tek nakon što se vratimo, to može upućivati na to da je vrijeme samoće doživjela vrlo stresno.
Zdrava privrženost podrazumijeva da mačka voli kontakt, ali se zna sama zabaviti, odmoriti i normalno funkcionirati dok nas nema. Kada se uz “ljepljivo” ponašanje pojave promjene u hranjenju, nuždi, samoozljeđivanje ili destrukcija, stručnjaci upozoravaju da je riječ o problemu koji ne treba ignorirati.
Stručni izvori preporučuju nekoliko koraka koji često donose poboljšanje:
Cilj je da se mačka osjeća sigurnije i ima više kontrole nad okolinom, čak i kada nas nema kod kuće.
Ako se uz ponašajne promjene javljaju mokrenje izvan pijeska, povraćanje, nagli gubitak apetita, ogoljela mjesta na koži ili agresija, preporučuje se prvo posjetiti veterinara kako bi se isključili zdravstveni uzroci. U težim slučajevima separacijskog stresa može biti potrebna i pomoć veterinara biheviorista te individualno prilagođen plan.