​Jesi ti jeo bunike? Jesam!

Foto: Momčilo Antonijević/VICE

JESTE li čuli za skopolamin, izuzetno jaku drogu od koje se ljudi bude poslije tri dana goli i umazani vlastitim izmetom, u nepoznatom gradu, potpuno nesvjesni strašnih i nevjerojatnih stvari koje su u međuvremenu radili? Na internetu se mogu naći dokumentarci o skopolaminu koji tjeraju strah u kosti. Ako i poslije toga poželite iskusiti surovu halucinaciju koja vas može dovesti do ozbiljne i trajne psihoze, prošetajte do ugla Budimske i Alekse Šantića na Dorćolu.

Tamo, ali i na mnogim mjestima širom Beograda, raste tatula (Datura stramonium), najopasnija biljka iz obitelji Solanacea (pomoćnica). Ona i njene sestre bunika, velebilje i mandragora stoljećima se koriste kao lijek, otrov, afrodizijak i jedno od najpouzdanijih oružja vještica i šamana od Kamčatke do Meksika. Ovako je izgledalo moje upoznavanje s ovom demonskom obitelji.

Roditelji se obično brinu da njihova djeca u pubertetu ne počnu bježati iz škole, pušiti ili se kući vraćati pijani. Strahuju od lošeg društva koje tinejdžera može odvesti u svijet kriminala. Ja sam uvijek bio dobar učenik. Nikada nisam mrzio 1. rujna. Bio sam mirno i poslušno dijete koje voli čitati i ići u Petnicu. Dok su se moji vršnjaci uglavnom zanimali za glazbu i sport, ja sam se ozbiljno zagrijao za proučavanje biljaka. Ljekovitih i otrovnih. Imao sam 14 godina kada sam sudjelovao na republičkom natjecanju iz biologije Nauka mladima sa radom: "Velebilje (Atropa belladona) – djelovanje na čovjeka, psa i puža".

Za potrebe istraživanja, probao sam bobice ove vrlo otrovne biljke. Zanimalo me je samo kakvog su okusa. Potpuno svjestan rizika, stavio sam u usta zrelu tamnoljubičastu bobicu i zagrizao. U tom trenutku su mi na pamet pali moji vršnjaci koji su se otrovali ovim bobicama dok su volontirali u botaničkom vrtu u Parizu. Čak njih četrnaest je umrlo. Pomislio sam – amateri.

Velebilje, bunika i tatula sadrže toksične alkaloide atropin, skopolamin, hiosciamin i beladonin koji mogu izazvati histeriju, halucinacije, osjećaj odvajanja od tla, komu, tupost i neosjetljivost na bol. Uzmete li dovoljnu dozu - i smrt. Okus bobica velebilja podsjetio me na trešnje ili potpuno zrele marelice. Pljunuo sam polusažvakanu bobicu, dobro isprao usta i popio aktivni ugljen koji sam ponio u šumu pored naše kuće na Zlatiboru. Nisam imao nikakve simptome izuzev blage suhoće u ustima i neznatno proširenih zjenica (atropin se koristi u oftamologiji baš u ovu svrhu). Da je tog dana znala što sam učinio, moja bi majka vjerojatno umrla od brige.

Ako ste radoznale prirode i volite eksperimentirati sa psihoaktivnim supstancama, čitali ste Carlosa Castanedu, zainteresirali ste se za tatulu ili buniku - molim vas da ih ne probate.

Nikad. S njima se ne šali. One se šale s vama i to vrlo grubo.

Ove biljke su zle. One vole smeće. Obično rastu oko smetišta, svinjaca i na drugim mjestima na kojima je zemljište bogato dušikom. Daju vam ogromnu moć, ali za to naplaćuju stravičnu cijenu. Tatulom možete izliječiti, zavesti, ili možete otputovati na mjesta daleka stotinu kilometra, vidjeti budućnost i ubiti drugog čovjeka.

Don Juan, šaman koji je Castanedu uputio u mistične tajne brujosa, čarobnjaka Novog svijeta, kaže da je tatula najmoćniji doktor (biljka-učitelj), ali da je on nikada nije volio zbog njezine hirovitosti i orkanske snage. Doktori su biljke u kojima žive duhovi od kojih se dobiva znanje o ovom i drugim svjetovima. Praktičari koji uz pomoć biljnih doktora stječu mistična saznanja i nadljudske moći zovu se vegetalisti. Don Juan je uvijek davao prednost pejotlu. Tatula, po njegovim riječima, nekog voli, a nekog ne. Od toga zavisi njeno djelovanje.

Da je ovo istina uvjerio sam se kad sam prije deset godina napravio tinkturu korijena i listova tatule i testirao je s prijateljima. Srđanu, koji je najviše želio probati samo se naglo prispavalo. Ostao je kod kuće. Jelena i Staša su bile oduševljene, euforične, i nasmijane potvrdile staru teoriju da tatula na žene djeluje kao afrodizijak – u drevnoj indijskoj knjizi Ananga-Ranga postoji recept za ubrzanje ženskog orgazma na bazi tatule i bijelog meda. Ja sam se osjećao ugodno, mada vrlo neobično, imao sam čudan, ali ne i neugodan osjećaj da me netko pažljivo promatra.

Svi tropanolni derivati midrijatičnih solanacea smanjuju lučenje sline. Svaki pokušaj da nešto sažvaćete i progutate je gotovo nemoguć. Prženi krumpirić sam poslije tri sekunde ispljunuo. I među šamanima Srednje Amerike i među europskim vješticama špecije od tatule uvijek se uzimaju noću, vjerojatno iz potpuno praktičnih razloga: zjenice su vam proširene i osjetljive na svjetlost. Oči blistaju i srce ubrzano kuca. Pošto sam relativno točno odmjerio dozu – mada koncentracija alkaloida ovisi o zemljištu i broju sunčanih dana te godine – jačih i nepredviđenih reakcija nije bilo. Ili smo samo svi imali sreću da nas tatula voli.

Vještičja mast i medena rakija

Priča o vješticama stara je koliko i čovječanstvo. Moćne žene koje znaju čarolije, od kojih strahuju i koje poštuju, postoje tisućama godina. Jedna od najpoznatijih, Kirka, čarobnica koja je Odisejeve mornare pretvorila u svinje, voljela je koristiti buniku. Latinsko ime ove biljke Hyosciamus niger, dolazi od grčke riječi "hyos" – svinja. Iako je slabijeg djelovanja od velebilja i tatule jer sadrži manje alkaloida, bunika je kod Srba popularnija. U našem jeziku se za čovjeka koji priča nepovezane budalaštine kaže "kao da se bunike najeo". Bunovan i zbunjen također vuku korijen od njenog imena. Čitave obitelji prezivaju se Bunčić ili Bunić, vjerojatno po nekom pretku koji se prevario i pojeo buniku.

U Srednjem vijeku se proširila legenda o posebnoj masti kojom se vještice mažu prije noćnih pohoda. Da bi se pretvorile u životinje – u Europi mačku ili sovu, u Južnoj Americi vuka ili orla – pripremala se posebna mast čiji su glavni sastojci bunika, tatula i velebilje uz dodatak drugih otrovnica kao što su jedić, kukuta i kukolj, prstohvata sasušene i izmrvljene kože daždevnjaka i isto toliko sasušene i izmrvljene kože žabe krastače. Mast se mazala oko genitalija i ispod pazuha ili rektalno. Njemački istraživač Will Erich Peuckert 1960. godine na sebi je isprobao mast spravljenu prema srednjovjekovnom receptu.

"Imao sam divlje snove, pred očima su mi plesala užarena iscerena lica. Nakon toga me iznenada obuzeo osjećaj da daleko letim. Taj let je bio isprekidan dubokim padovima. U zadnjoj fazi gledao sam orgijastične svečanosti s grotesknim putenim razvratom", opisao je svoje iskustvo.

Tatulu su voljele upotrebljavati i domaće vještice. Najčuvenija baba Anujka iz Vladimiraca bila je strah i trepet, banatska verzija profesora Moriartyja, zli um odgovoran za smrt nekoliko desetina ljudi. Iako je bilo opće poznato da svojim napicima, prvenstveno na bazi tatule koju je brala iza svog svinjca i žive iz razbijenih toplomjera, za novac ubija ili trajno obogaljuje, Anujka di Pištonja je redovno plaćala porez, a to je jedino što je interesiralo Austrougarsku monarhiju u kojoj je živjela.

Naravno, članovima obitelji koji su platili da netko umre kako bi se dočepali nasljedstva, nije bilo u interesu da se sprovodi istraga ili obdukcija. Otrovani su uglavnom ekspresno sahranjivani. Ipak, između dva rata je izvedena pred sud, a bilješke s tog procesa čuvaju se Istorijskom arhivu u Pančevu. Prilikom suočavanja sa svjedocima, suradnicima i mušterijama na njihove optužbe da je spravljala vodicu od koje bi ljudi umirali u najstrašnijim mukama ili trajno ostajali invalidi, Anujka je potpuno mirno odgovarala: "Objesite me odmah ako je to tako!".

Točno je proricala dan kada će onaj kome je voda od tatule bila namijenjena umrijeti i njen proračun je nikada nije iznevjerio. Nakon dugogodišnje trovačke prakse postala je izuzetno precizna. Osuđena je 15 godina zatvora u Požarevcu. Početkom Drugog svjetskog rata puštena je i vraća se u svoje selo. Ova dijabolična starica umrla je prirodnom smrću u 104. godini. Sve njene učenice koje su naučile trovački zanat, strijeljala je komunistička vlast 1945. godine i tako na radikalan način iskorijenila zlo.

U Šumadiji se tatula koristila za rastjerivanje dosadnih, neuviđavnih gostiju koji ne znaju otići kući. Profesor dr. Jovan Tucakov zabilježio je svjedočenje Save Bankovića o njegovoj svadbi 1948. u Gruži. Gosti koji četvrti dan nisu htjeli otići posluženi su "medenom" rakijom u kojoj su bile potopljene sjemenke tatule.

Poslije sat vremena nastao je metež. Gosti su oskudno odjeveni ili potpuno nagi počeli izlaziti. Kum je uzeo kosu i počeo kositi dok je vani snijeg bio do koljena, a žene su grabljama i vilama kupile nepostojeće sijeno. Ubrzo, kum je ispravio kosu tako da liči na koplje i postao ratoboran. Jedva su ga svladali u susjednom selu. Promuklim glasom je stalno vikao: "Đe ste Turci". U nesvjesnom stanju prenijeli su ga u bolnicu gdje je nakon četiri dana otpušten bez dijagnoze i ozbiljnijih posljedica, izuzev apatije i utučenosti koja je trajala neko vrijeme.

Stari svat nije bio te sreće. Pronađen je polumrtav i prozebao na putu za Kragujevac. Dok nije pao od umora, trčao je putem i mahao sjekirom neprestano ponavljajući: "Glavu ću ja njemu odsjeći kao što je on meni najbolju livadu odsjekao". Primljen je u bolnicu u vrlo lošem stanju. Umro je nakon nekoliko dana.

Tradicija dodavanja tatule u rakiju nije nestala. Samo dvije čašice "medene" rakije bile su dovoljne da policajci u Aleksincu Miroslav Stevanović i Nebojša Stefanović odu na duže bolovanje.

​Sa simptomima jakih halucinacija u nišku bolnicu primljeni su i domaćin Dragan Lepojević i njegov susjed Ivan Vojinović koji su s policajcima trgnuli po dvije. Iste, 2004. godine, u Nišu je zabranjena prodaja i proizvodnja piva "Supirior" u kom je pronađen atropin. Analizom je utvrđeno da se je u hmelju bilo tatule i bunike. Voditelji pivovare optuženi su za zloupotrebu službenog položaja i nesavjesno poslovanje.

Netko se protiv mobbinga bori tužbom, a netko preuzme pravdu u svoje ruke, kao blagajnica veterinarske stanice u Blacu koja je prije par godina sistematski trovala svog nadređenog i trojicu kolega atropinom. Otrov im je stavljala u kavu.

Slučaj tatule u Ulici Visokog Stevana 21

Prošle godine su svi mediji pisali o strašnoj biljci koja se pojavila na Dorćolu. Stanari iz Visokog Stevana 21 plašili su se za vlastite i živote svoje djece. Pozivali su sve službe koje bi mogle riješiti problem, ali po dobrom srpskom običaju, nitko nije bio nadležan za tatulu na nekom dijelu zapuštene zemlje. Stanari se nisu usuđivali iščupati je, a tabloidi su prenijeli bezobrazno glupu izjavu osobe koja se predstavljala kao botaničar i tvrdila da se čak i od mirisa tatule može umrijeti. Razloga za toliku paniku naravno da nije bilo. Trovanje ovom biljkom može nastupiti i kroz kožu, ali da bi se to dogodili potrebno je neophodno dugo i sistematsko mazanje sokom biljke. Da su je jednostavno iščupali, bacili i oprali ruke, ništa se ne bi dogodilo.

Otrovne biljke rastu svuda oko nas stoljećima. S njima treba biti pažljiv, ali nema potrebe da prelazite ulicu i zatvarate nos ako vidite tatulu u žardinjeri u kojoj bi trebalo biti cvijeće. Više objektivnih razloga za strah imali su ljudi koji su u susjednoj Hrvatskoj prije dvije godine kupovali čaj od korijena čička firme Herbarium iz Pitomače. Naime, u ovom čaju, koji se, da ironija bude veća, koristi za detoksikaciju organizma, bilo je korijena tatule, pa je moralo reagirati ministarstvo poljoprivrede s hitnim priopćenjem da svi koji su čaj kupili moraju prestati s korištenjem.

Prema riječima profesorice dr. Slavice Vučinić, načelnice Nacionalnog centra za kontrolu trovanja Vojnomedicinske akademije u Beogradu, godišnje se desetak ljudi liječi zbog akutnog trovanja tatulom. Znaci trovanja tatulom, bunikom ili velebiljem su osjetljivost na svjetlost, proširene zjenice, smanjeno lučenje sline, širenje bronhija, ubrzan puls, euforija, histerija, halucinacije, osjećaj odvajanja od tla, nadražaj perifernih živaca što izaziva osjećaj da iz kože raste perje ili krzno, gubitak pamćenja – što je simptom zbog kojeg skopolamin koriste tajne službe prilikom davanje seruma istine.

Na kraju nastupa apatija, tupost, neosjetljivost na bol, koma i smrt. Iako otrovani osjeća jako gađenje i potrebu povraćanja, baš se ono najviše preporučuje. Zato se savjetuje davanje mlake slane vode. Također, preporučuje se i jaka kava, kao i sredstva za pražnjenje crijeva. Simptomi trovanja atropinom, skopolaminom i hiosciminom su vrlo specifični, nastupaju brzo, već nakon 20 do 30 minuta, i lako ih je identificirati.

Zato, ako planirate da nekog otrovati, nemojte koristiti ove biljke. Provalit će vas.

Tekst je uz dozvolu uredništva u cijelosti prenesen s portala Vice.

Pročitajte više