Foto: Getty Images/Press
GLUMAČKA Legenda, Omar Sharif, umro je jučer u 84. godini od srčanog udara u bolnici u Kairu. U svibnju, njegov sin otkrio je da glumac boluje od Alzheimerove bolesti.
Bio je to tužan kraj za legendarnog glumca koji je posljednjih nekoliko desetljeća provodio u hotelima u Londonu i Parizu da bi se na kraju vratio u Egipat (gdje je također živio u hotelu) kako bi posljednje godine života proveo u domovini.
Iako mu nije nedostajalo samouvjerenosti, uvijek je govorio da je potratio život i karijeru i odbacio sav potencijal koji je imao na počecima kako bi uživao u ženama i kockanju.
On i njegov kolega Peter O'Toole slovili su za dva najveća holivudska "igrača" svoje generacije, ali Sharif je svojim porocima (ženskarenju i opijanju) dodao i treći - kockanje.
Sharif je vjerojatno posjetio svako europsku kockarnicu i izgubio sve što je stekao, a svoju je ovisnost sponzorirao tako što je prihvaćao svaku lošu ulogu "stranog gospodina" i "egzotičnog ljubavnika" u vrlo često katastrofalnim filmovima.
Na kraju je i odustao od glume i postao svjetski poznat igrač bridža, posvetivši život kockanju.
"Radije bih igrao bridž nego glumio u lošem filmu", rekao je jednom Sharif, a kritičari su dodali da je žalosno da iznimno talentirani glumac koji je govorio šest jezika nije proveo život snimajući dobre filmove.
Od ruleta je odustao kad je u jednoj noći izgubio 750 tisuća funti, a ljubav prema kockanju naslijedio je od majke "koja je često kartala s kraljem Faroukom".
Tijekom školovanja u Kairu otkrio je ljubav prema glumi što je užasnulo njegova oca koji je htio da krene njegovim stopama i uđe u obiteljski posao. Nakon što mu je zabranio da glumi, Sharif je prerezao vene iako je kasnije priznao da se nije namjeravao ubiti već samo pokazati koliko mu je do glume stalo.
Još kao tinejdžer sav novac koji dobivao od roditelja trošio je na žene.
Nakon što je završio fakultet, pet godina radio je za oca, ali na kraju ipak nije mogao odoljeti glumi pa se ubrzo pojavio u arapskom filmu "The Blazing Sun", a tijekom snimanja započeo je i aferu sa zvijezdom filma, egipatskom glumicom Faten Hamama.
Nedugo nakon završetka snimanja par se vjenčao, a Sharif je snimio čak 32 filma na arapskom i nekoliko francuskih. Prilika da osvojio Hollywood došla je zahvaljujući Davidu Leanu, redatelju "Lawrencea od Arabije".
Međutim, Lean ga nije angažirao zbog talenta već crnih očiju koje je smatrao savršenim kontrastom plavim očima Petera O'Toolea.
Tu je započelo i prijateljstvo dvaju glumaca koji su ubrzo shvatili da osim glume dijele još jednu veliku ljubav - alkohol. Noći bi provodili u barovima, a na snimanje bi često dolazili potpuno pijani.
O'Toole se prisjetio kada prepunih šampanjca i činjenice da su u jednoj večeri potrošili devetomjesečnu zaradu i zamalo upropastili premijeru nakon što ih je policija uhvatila u društvu komičara Lennyja Brucea koji je uhvaćen zbog posjedovanja heroina.
"Pili smo bez prestanka 48 sati... Lovili smo djevojke u svakom baru, svakom noćnom klubu", prisjetio se Sharif u svojoj biografiji.
Nakon kultnog filma, Sharif je postao međunarodni seks simbol. Žene su mu se nabacivale, a on ih nije odbijalo. Budući da je znao da nema snage ostati vjeran, razveo se od supruge, a kasnije je često isticao da je upravo ona bila ljubav njegova života.
Bio je u vezi s Tuesday Weld, Diane McBain, Barbrom Streisand, Catherine Deneuve te brojnim drugim glumicama s kojima se zbližavao tijekom snimanja.
Krajem šezdesetih počela je i velika ljubav s kockanjem koja ga je na posljetku dovela do bankrota. Morao je prodati svoj domu u Parizu, a nakon velikog gubitka od 750 tisuća funti, priznao je: "Usamljen sam i švorc. Ne posjedujem ništa osim odjeće. Sve bi bilo drukčije da sam upoznao pravu ženu".
Žene su ga često optuživale za neodgovorno i nasilno ponašanje. a u pritvoru je završio nakon što je uništio jedan grčki restoran, napao policajca u Parizu i potukao se sa zaposlenikom jednog losangeleskog hotela.
Prije tri godina napao je obožavateljicu .
Tek s 80 godina (2012.) prestao je pušiti nakon što je pretrpio teški srčani udar u jednom pariškom hotelu.
Često se žalio da je usamljen, da nema prijatelja, a tada je obolio i od Alzhemerove bolesti.
"Život zvijezde donio mi je slavu, ali i samoću. Ali i žudnju za domom, svojim narodom i svojom zemljom. No, ni za čim ne žalim. Da krenem ispočetka, sve bih učinio isto. Na svu sreću, sve što sam snimio zbog novca nije smeće. Ima i nekih sjajnih trenutaka".