Foto: Guliver/Getty Images
ŠOKANTNA vijest za Hrvate stigla je danas s HRT-a. Ova vijest, međutim, nije šokantna zbog svog konkretnog sadržaja, već isključivo zbog činjenice što se u našoj državi toliko rijetko događa da netko od nadležnih (u raznim segmentima javnog djelovanja) povuče logičan potez.
Toliko rijetko da će se jako brzo sigurno pojaviti oni koji će odmah početi sumnjati da iza ovog poteza stoji neka skrivena namjera. Primjerice, možda će HRT sad, kad je otkazao Eurosong, uz krilaticu "Štedimo gdje god možemo" opravdati podizanje cijene mjesečne pretplate? A budimo sigurni da će, baš kao i nakon svih nastupa posljednjih nekoliko godina, uz komentare poznatih krenuti teške analize i duboke rasprave o tome tko nas je uništio, tko je bio odgovoran, tko je bio onaj koji je presudio hrvatskoj pjesmi u Europi te ona danas više nema težinu i značaj koji je nekoć imala.
Jer, sigurno ćete se moći prisjetiti, te ratne 1993., kad je hrvatski glas prvi put probio kroz zvučnike europske pozornice, nastup na Eurosongu bio je samo još jedan od sinonima slobodne države. Na kraju, to je grupa Put i poručivala svojom pjesmom "Don't Ever Cry".
I iako je ubrzo nakon toga Dora, kako se i priliči jednom takvom natjecanju (u ostalim zemljama nije ništa drukčije), postala mjesto za trash, šlagere i poskočice na kojem su se uvijek iznova dokazivali isti autori, imali smo nekoliko svijetlih trenutaka u Europi, ako se tako mogu nazvati visoki plasmani Maje Blagdan, Magazina, Danijele Martinović ili Doris Dragović. S kojom je otprilike sve završilo. Nakon toga uslijedila su mjesta od 10. do 20., da bi sve došlo do toga da se posljednje četiri godine nismo plasirali ni u finale.
A ako vas istraživanje o tome tko je, gdje kada i kako pogriješio, kojim slučajem odvede na stranice na kojima popisane možete naći sve naše predstavnike u posljednjih 20 godina, shvatit ćete da se tamo nalaze neki kojih se ne biste mogli sjetiti niti da vam netko prijeti životom, a to je već dovoljan pokazatelj da nešto ne štima. Primjerice, sjećate li se Claudije Beni ili, za one avanturističnog duha, njezine pjesme (koja je čak bila i hit u domovini)? A teško da u vašoj memoriji nešto bolje stoje Ivan Mikulić, Dragonfy, Igor Cukrov ili Daria Kinzer, koja nas je predstavljala pred samo dvije godine.
Naravno, sve to samo potvrđuje da je otkazivanje odlaska Hrvatske na Eurosong potez koji je trebao doći puno ranije. I teško da ćemo tu štednju osjetiti na našim džepovima, ali budući da, osim kratkotrajnom zabavljanju sve manjeg broja ljudi, apsolutno ničem ne služi, ne postoji baš niti jedan razlog zbog kojeg bi se na to trebala potrošiti ijedna kuna. S druge strane, sasvim je jasno da takvih bespotrebnih manifestacija ima bezbroj, ali iza ove je nekoć stajala čitava država. Doduše, trajalo je jako kratko i bilo je u afektu, ali tako je bilo.
Hrvatska ne ide na Eurosong, ne znamo koliko će ta pauza trajati, a još uvijek nije odlučeno hoćemo li ga uopće moći i gledati na HRT-u. To su informacije koje će nas zanimati ravno onoliko koliko je potrebno da pročitamo naslov. I ako se neki od nastupa toliko istakne svojom grotesknošću da postane novi hit na internetu. Jer, kako tvrde Amerikanci, "Euroviziju ionako nitko ne shvaća ozbiljno".
U nastavku možete odgovoriti i na našu anketu: