Prvi travanj i mediji: Najbolje prvotravanjske podvale

IAKO je nemoguće predvidjeti što će nam novinari ove godine pripremiti, svi smo svjesni da će podvala u svakom slučaju biti i premda će neki reći da je riječ o poprilično predvidljivim pokušajima, riječ je o zabavnom običaju koji smo vremenom prigrlili i na neki je način zanimljivo vidjeti tko će čitateljima podvaliti najbolje.

Međutim, situacija nije oduvijek bila takva, a čitateljima se nekada moglo podvaliti koješta.

Špageti u Švicarskoj

Britanske vijesti „Panorama“ 1. travnja 1957. objavile su trominutni prilog žetvi špageta u južnoj Švicarskoj. Uspjeh uroda objašnjen je vrlo blagom zimom i „nestankom nametnika na špagetima“. Gledatelji su mogli čuti voditelja Richarda Dimblebyja kako raspravlja o detaljima žetve špageta dok su gledali snimku švicarske obitelji kako skida tjesteninu s drveća špageta i stavlja ih u košare. Prilog je završio riječima: „Za sve one koji vole ovo jelo – ne postoji ništa bolje od pravih špageta uzgojenih kod kuće“.

Ovu prvotravanjsku šalu smislio je kamerman Charles de Jaeger, a u vrlo kratkom roku BBC je bio zatrpan pozivima ljudi koji su željeli saznati kako mogu uzgojiti vlastite špagete.

Vjeruje se da je to bila prva prvoaprilska šala koju je odigrala televizija. „Panorama“ je imala gledanost od deset milijuna ljudi, a na programu je bila svakog ponedjeljka u 20 sati. Vrlo mali broj ljudi na BBC-ju znao je za prilog i da će se on prikazati.

Najbrži bejzbolaš

Priča o nevjerojatno igraču bejzbola našla se na drugom mjestu ogromne liste stranice The Museum of Hoaxes. U svojem travanjskom izdanju 1985., „Sports Illustrated“ objavio je članak Georgea Plimptona koji je opisivao nevjerojatnog mladog igrača baseballa koji trenira u kampu Metsa na Floridi. Igračevo ime bilo je Sidd Finch i navodno je mogao baseball lopticu baciti brzinom od 260 kilometara na sat, a dotadašnji rekord iznosio je 165 kilometara na sat.

Priča je išla ovako, Finch nikad prije nije igrao baseball. Odrastao je u engleskom sirotištu prije no što ga je posvojio Francis Whyte-Finch te mu omogućio lagodan život. Kratko je pohađao Harvard prije no što se zaputio na Tibet slušati učenja „velikog pjesnika-sveca Lame Milaraspe“ gdje je svladao „jogijsku vještinu sklada duha i tijela“. Kroz nju je „naučio i umjetnost bacanja“. Pojavio se u kampu kod Metsa i njihov impresionirani menadžer pozvao ga je da trenira s njima. Dok je bacao izgledao je kao „pomahnitali perec“ i često pritom nosio čizmu za planinarenje na desnoj nozi, a druga mu je noga bila bosa. Njegova brzina i jačina bili su toliko jako da bi hvatač lopte čuo gotovo nezamjetan zvuk prije no što bi mu loptica sletjela u rukavicu i odbacila ga nekoliko metara. Ali, na veliku žalost Metsa, Finch je još neodlučan hoće li se posvetiti baseballu ili sviranju francuskog roga. Obavijestit će ih svakako do 1. travnja.

„Sports Illustrated“ zaprimio je barem 2000 pisama kao odgovor na članak koji je postao jedan od njihovih najčitanijih ikad. 08. travnja objavili su da je Finch održao konferenciju za novinare na kojoj je priopćio da je izgubio preciznost udarca te da neće nastavljati svoju karijeru u Metsima. Tek 15. travnja novine su priznale prvoaprilsku šalu. Vrijedi spomenuti i to da je Plimpton u tekstu ostavio zanimljiv trag. Naime, podnaslov članka glasio je: "He's a pitcher, part yogi and part recluse. Impressively liberated from our opulent life-style, Sidd's deciding about yoga —and his future in baseball", a početak svake riječi, spelovao je "H-a-p-p-y A-p-r-i-l F-o-o-l-s D-a-y" ili "sretan vam prvi april".
 
Šveđani i televizija u boji

Najpoznatija švedska prvoaprilska šala dogodila se 1962. godine. U to vrijeme SVT bila je jedina televizija u Švedskoj i program je emitirala u crno-bijelom formatu.

Međutim, tog su dana objavili da će njihov „tehnološki stručnjak“ Kjell Stensson objasniti proces koji će ljudima omogućiti da na svojim prijemnicima vide slike u boji. Stensson je zatim, sjedeći pred televizorom u studiju krenuo objašnjavati proces. Ulazio je u detalje, koristeći stručne izraze i pričao o fenomenu „dvostrukog ometanja“. Kad je došao do ključnog dijela objasnio je da će presvlaka od mreže preko ekrana uzrokovati takav lom svjetlosti da će izgledati kao da je slika u boji. Objasnio je ljudima da sami mogu kod kuće napraviti takvu presvlaku od svima dostupnih materijala. Najlonke, ako ih se okrene naopako, savršena su tkanina koja se može upotrebljavati u te svrhe. Gledatelji su ih samo trebali zalijepiti preko ekrana, ali trebali su sjediti pod točno određenim kutem kako bi doživjeli ovo novo iskustvo. Osim toga, dodao je i da će možda će biti potrebno micati glavu „pažljivo naprijed-natrag“ kako bi se posložio spektar boja.

Tisuće gledatelja kasnije je priznalo da je nasjelo na šalu. Mnogi Šveđani danas prepričavaju kako se sjećaju svojih roditelja koji su panično trčali po kući u potrazi za parom najlonki. Emitiranje programa u boji na SVT-u počelo je 1970. godine.

Taco Bell kupio Liberty Bell

U šest najvećih američkih novina (The Philadelphia Inquirer, New York Times, Washington Post, Chicago Tribune, Dallas Morning News i USA Today) 1. travnja 1966. godine preko čitave jedne stranice izašao je oglas da je fast food lanac Taco Bell odlučio kupiti Liberty Bell. U oglasu je pisalo: "Kako bismo pomogli državnom dugu, Taco Bell je kupio Liberty Bell, jedan od najvećih povijesnih blaga naše nacije. Odsad će se zvati "Taco Liberty Bell" i još uvijek će biti dostupan javnosti. I dok neki to smatraju kontroverznim, nadamo se da će naš potez potaknuti druge korporacije da učine slično kako bismo što brže umanjili državni dug. U dodatnoj objavi iz Taco Bella objasnili su da će Liberty Bell neko vrijeme biti smješten u Philadelphiji, a neko vrijeme u njihovom sjedištu u Irvineu."

Objava je izazvala veliku reakciju. Tisuće zabrinutih građana zvalo je u sjedište tvrtke i Službu nacionalnih parkova u Philadelphiji kako bi saznali je li se to stvarno dogodilo. Elaine Sevy iz Službe izjavila je: „Bili smo u potpunom šoku. Nismo imali pojma što se događa. Bili smo potpuno zatrpani pozivima“. Nakon toga morali su sazvati izvanrednu konferenciju za tisak kako bi uvjerili javnost da se to nije dogodilo.Nakon njih to je objavio i Taco Bell koji su kao dodatak i donirali 50,000 dolara za održavanje zvona.

Nepostojeći otok

Britanske novine The Guardian objavile su 1. travnja 1977. godine na sedam stranica „poseban izvještaj“ o San Serriffeu, malenoj državi u Indijskom oceanu koja se sastoji od nekoliko otoka u obliku točka-zareza. Serija članaka opisivala je zemljopisne i kulturološke odrednice ove začudne nacije.

Izvještaj je imao golem odaziv. Telefoni u The Guardianu zvonili su čitav dan obzirom da su čitatelji tražili više informacija o tom idiličnom mjestu za odmor. Naravno, San Serriffe nije postojao. Izvještaj je bio dobro smišljena prvoaprilska šala, a brojni detalji o otoku aludirali su na tiskarsku terminologiju.

Nixonova ponovna kandidatura

U emisiji „Talk Of the Nation“ National Public Radija 1. travnja 1992. godine otkriveno je da će se Richard Nixon, iznenađujuće, ponovo kandidirati za predsjednika SAD-a. Njegov navodni novi predizborni slogan glasio je: „Nisam ništa skrivio i neću to učiniti ponovno“. Usto su objavljene i audio snimke bivšeg predsjednika i njegova kandidacijskog govora.

Slušatelji su emisiju zatrpali pozivima prepunim šoka i nevjerice. Tek u drugom dijelu emisije voditelj John Huckeberry otkrio je da je objava bila prvoaprilska šala. Nixona je odglumio komičar Rich Little.

Promijenjena vrijednost Pija

U travanjskom izdanju novina „New Mexicans for Science and Reason“ 1998. godine izašao je članak u kojem se tvrdi da je vodstvo države Alabame izglasalo promjenu vrijednosti matematičke konstante Pi iz 3,14159 u „biblijsku vrijednost“ 3,0. Članak se uskoro našao na internetu te ubrzo nakon toga proširio čitavim svijetom, proširivši se e-mailovima.

Postalo je jasno koliko daleko je priča dospjela kad je zakonodavstvo Alabame počelo zaprimati stotine poziva ljudi koji su se bunili zbog ove nepopularne promjene. Originalan članak, koje je smišljen kao parodija na zakonodavne pokušaje uplitanja u učenje o evoluciji, napisao je fizičar Mark Boslough.

Hamburger za ljevoruke

Burger King objavio je u prvoaprilskom izdanju časopisa USA Today uvođenje novog sendviča: „ljevoruki whooper“ posebno je dizajniran za 32 milijuna ljevorukih Amerikanaca. Objavljeno je da novi sendvič uključuje iste sastojke kao i originalni, ali svi su zarotirani za 180 stupnjeva kako bi pogodovali ljevorukim korisnicima.

Idući dan Burger King je u objavio informaciju da su, iako je sve bilo obična šala, brojni korisnici pohrlili u restorane u potrazi za novim sendvičem. Također, mnogi su tražili originalnu verziju za dešnjake.

Novootkrivena vrsta na Antarktiku

U travanjskom izdanju časopisa Discover 1995. godine objavljeno je da je ugledni biolog dr. Aprile Pazzo pronašao novu vrstu na Antarktici: vrućeglavog golog bušača leda. Ova fascinantna stvorenja imala su na svojim glavama koštane dijelove koji su se, prožeti mnogobrojnim krvnim žilama, mogli užariti te omogućiti životinjama da buše led nevjerojatnom brzinom. Tu su sposobnost upotrebljavali da bi lovili pingvine, topeći led ispod njih kako bi oni propali pod vodu gdje bi ih ovi grabežljivci proždrli.

Nakon dugih istraživanja dr. Pazzo zaključio je da su vrućeglavci vjerojatno bili odgovorni za misteriozni nestanak istraživača Antarktike Phillippea Poissona 1837. Godine: „Bušačima je on vjerojatno izgledao poput pingvina“, stajalo je u članku. Discover je za ovaj članak primio više e-mailova nego za ijedan drugi u svojoj povijesti.
 
Jupitersko-Plutonski gravitacijski efekt

U intervjuu za BBC Radio 2 01. travnja 1976. britanski je astronom Patrick Moore najavio da će se dogoditi nevjerojatan astronomski događaj. U točno 9 sati i 47 minuta Pluton će proći direktno iza Jupitera, u odnosu na Zemlju. Ovo rijetko poravnanje značit će da će kombinirana gravitacijska sila dva planeta povući vrlo snažnu plimu, privremeno se suprotstaviti Zemljinoj gravitaciji te će zbog toga Zemljani težiti manje. Nazvao je to "Jupitersko-Plutonskim gravitacijskim efektom".

Slušateljima je objasnio da bi taj fenomen mogli osjetiti skačući u zrak u točnom trenutku kad se poravnanje treba dogoditi.Ako to učine, obećao je, iskusit će čudnu plutajuću senzaciju. U 9 i 47 objavio je; „Skačite sad!“. Nakon što je prošla jedna minuta radio je bio preplavljen pozivima slušatelja koji su željeli prijaviti da je eksperiment upalio.

Jedna je Nizozemka objasnila da su ona i suprug plutali po sobi zajedno. Druga je slušateljica tvrdila da je sjedila za stolom s 11 prijatelja i da su se svi, uključujući i stol, počeli dizati od tla. Ali, nisu svi bili sretni. Jedan se ljutiti slušatelj požalio da se tolikom brzinom podigao od tla da je udario glavom o strop, zbog čega je tražio odštetu.

Mooreova je objava, naravno, bila prvoaprilska šala, ali nije bila samo to. Želio je ismijati pseudoznanstvene astronomske teorije koje su bile promovirane u knjizi Johna Gribbina i Stephena Plagemanna nazvanoj „Jupiterov efekt“.