Foto: Christies
INTERNETOM se ovih dana počela širiti slika Giovannija Stanchija, ali razlog nije iznenada probuđena ljubav prema umjetnosti već jedan zanimljivi detalj u donjem desnom kutu slike.
Radi se o lubenici... Ili nečem što pomalo naliči lubenici iako bi mnogi od nas u prvi mah izjavili da nisu sigurni o čemu se zapravo radi.
No, zaista je riječ o lubenici, a slika koja je nastala negdje između 1645. i 1672. daje nam uvid u to kako se ovaj plod mijenjao kroz stoljeća.
James Nienhuis, profesor hortikulture sa sveučilišta u Wisconsinu, koristi Stanchijevu sliku na svojim predavanjima kako bi studente naučio o uzgoju voća i povrća.
"Zabavno je posjetiti muzej i promatrati slike mrtve prirode da vidimo kako je povrće izgledalo prije 500 godina", govori Nienhuis i objašnjava da su lubenice pristigle iz Afrike ali da su prilagođene kako bi uspijevale i na području Bliskog istoka i južne Europe.
U europskim je vrtovima postala uobičajena tijekom 17. stoljeća, ali "stare lubenice", kao one na Stanchijevoj slici, vrlo su vjerojatno bile ukusne, no, jako su se razlikovale od lubenica kakve danas viđamo.
Razlog tome je selektivni uzgoj koji je lubenicu pretvorio u jarko crveni plod na kakav smo navikli. Prije nego se proširila europskim vrtovima, "mesu" lubenice nedostajao je likopen koji mu daje crvenu boju. Europljani su selektivnim uzgojem modificirali manje lubenice s bijelom unutrašnjosti u puno veće verzije bogate likopenom.
Nienhuis dodaje da je sljedeći korak eksperimentiranje čiji je cilj manji broj koštica te smatra da će buduće generacije vrlo vjerojatno na današnju lubenicu gledati kao i mi na onu iz 17. stoljeća.
Stručnjak za breskve sa sveučilišta Clemson, Desmond Layne, dodaje da je breskva nekoć više nalikovala trešnji te da bi je malo tko povezao s voćem koje danas viđamo na policama trgovina ili na tržnicama.
Isto vrijedi i za kukuruz, mrkve, banane i pšenicu koje su se znatno mijenjali zahvaljujući selektivnom uzgoju.