Nikolina Žiljak osam godina radi kao vozačica autobusa. Počela je radeći u očevoj obiteljskoj tvrtki i odmah se zaljubila u taj posao. "To nije baš tipično zanimanje za ženu, ali ne bih rekla ni da je muško. Prekrasan je posao, ako ga volite", kaže. Iako se u svom poslu nerijetko susreće s predrasudama, sve ih podnosi sa smješkom. Svaki posao je težak, tvrdi Nikolina, pogotovo kad si u svakodnevnom kontaktu s ljudima, no ona nikad nije poželjela raditi ni jedan drugi. Za volanom namjerava ostati do mirovine. "Veliki je ponos i zadovoljstvo kada vas nešto od 18 metara sluša.Samopouzdanje je tad na vrhuncu", priča vozačica.
Ako je vozačica autobusa neobično zanimanje za ženu, onda je rad na aparatima za zavarivanje još neobičnije. Fatma Ivinović iz Siska punih 15 godina za život zarađuje kao zavarivačica. Ispričala nam je kako se našla u tom teškom poslu. "Bilo je ratno vrijeme, muškarci su otišli na ratište, a nas su zvali preko Zavoda za zapošljavanje. Kako nisam imala posla, prihvatila sam ponudu". Priznaje da ni sama nije znala koliko je to naporan posao dok se u njega nije upustila, no sve je svoje obveze uvijek uredno izvršavala. Poslovi su teški, zračenja velika, čak smo i po 12 sati radili, a norme baš nisu male. Radila sam ponekad više nego neki muškarci, jer bilo je onih koji nisu mogli te norme ispuniti", kaže Fatma. Nažalost, u međuvremenu se na poslu i razboljela te našla u teškoj situaciji jer je, kaže, poslodavac više ne treba. "Valjala sam mu dok sam mogla raditi, a sad kad sam oboljela, hoće me se riješiti. To mi je žao, a zbog samog posla ne žalim, voljela sam ja taj posao", zaključuje.