Prema drugoj odredbi ti isti zastupnici ne smiju umrijeti u Westminsterskoj palači, a ako se to baš i dogodi, tijelo će biti izneseno iz zgrade Parlamenta prije nego što se smrt službeno potvrdi.
"To je uvedeno zato što je Westminster kraljevska palača, a tko god umre u kraljevskoj palači, ima pravo na državni sprovod", tumači Nigel Cawthorne, autor knjige "Čudni zakoni stare Engleske".
Po istom statutu članovi parlamenta smiju se odati kocki i piću u Westminsteru, pa čak i u knjižnici, dok je njihovim "običnim" sunarodnjacima, prema zakonu o kršenju reda u knjižnicama, slično ponašanje zabranjeno.
U Engleskoj je, kaže Cawthorne, "tradicija donošenja zakona jako važna. Stvari se mijenjaju jako polako, a zakoni se nadopunjuju".
Zastupnici su zakonima "pokrili" brojne aspekte svakodnevnoga života, a u 19. stoljeću prihvatili su brojne zakone kako bi civilizirali život u predgrađima.
Tako je zabranjeno sušiti rublje na ulici, istresati tepihe, pjevati razvratne pjesme, neopravdano pucati iz vatrenog oružja, paliti vatru u vrtu, puštati zmajeve, klizati na ledu, ometati susjede neprekidnom zvonjavom na vrata ili "namjerno i neovlašteno" gasiti uličnu rasvjetu.
Neke odredbe odavno se ne primjenjuju, poput zabrane "jahanja u pijanom stanju".
Prema jednom zakonu iz 1867. svim osobama "koje žive na manje od kilometar i pol udaljenosti od arsenala i skladišta oružja" zabranjeno je... kartati.
U blizini naseljenih mjesta ne smije se pucati iz topa, kaže zakon iz 1839.
Nakon 1965. poništeno je više od 2000 sličnih zakona, no britanski se zastupnici još ustručavaju glasovati o nekim čudnim zakonima, poput zakona o svemiru iz 1986. kojim se svim britanskim državljanima zabranjuje "lansirati bilo što u svemir" bez službenoga dopuštenja, pri čemu se svemir definira kao "mjesec i druga nebeska tijela".
U svojoj su velikoj mudrosti engleski zastupnici sucima dali ovlasti da zapovjede "primjenu razumne sile" u odbijanju invazije izvanzemaljskih bića.
(Hina) xdgk ydj