Bila je "socijalistička princeza" i femme fatale jugoslavenske scene, a umrla je kao beskućnica

Screenshot: YouTube

Screenshot: Youtube

TALENT, karizma, ljepota i ekstravagancija; tako bi se u četiri riječi najkraće mogla opisati Margita Stefanović Magi, klavijaturistica grupe Ekatarina Velika, koja je prema mnogima prva i posljednja rock heroina s područja bivše države.

Duge crne kose i nevjerojatne karizme, bila je ikona novog vala i rock glazbe osamdesetih. "Crna princeza", kako su je prozvali obožavatelji i glazbeni kritičari, bila je dio beogradskog boemsko-umjetničkog kruga, kojem su pripadali i ostali članovi benda EKV.
 
Iako se pola života školovala na klasičnoj glazbi, njezin put nisu bili pijanistički koncerti nego rock glazba koju je počela stvarati čim je upoznala Milana Mladenovića 1982. godine. Kultni bend, osim fantastičnim pjesmama, dobar dio popularnosti dugovao je (i danas duguje) Margiti Stefanović, koja je pomicala granice glazbe i umjetnosti.

Kako je Sonja Savić (koja je bila bliska prijateljica Magi i ostatka benda) u dokumentarnom filmu o EKV-u navela "Mi smo se prepoznavali po weltschmerzu", odnosno "svjetskoj boli" i depresiji koja je hvatala mlade ljude tog doba zbog stanja u svijetu i državi, tako je i Magi jednom prilikom priznala da je glazba EKV-a tako dobra jer je ona privatno jako nestabilna i zapravo najnestabilniji dio svijeta u kojemu živi.

U EKV-u je Magi svirala i stvarala sve do 1994. godine i smrti Milana Mladenovića.
Istovremeno je sudjelovala u stvaranju albuma mnogih jugoslavenskih bendova, među kojima su i "Karlowy Vary", "Elvis J. Kurtović & His Meteors", "Van Gogh" i "Babe". Komponirala je glazbu i za filmove "Prvi put s ocem na jutrenje", "Vera Hofmanova", "Povratak Vuka Alimpića", "Plavi plavi", a sudjelovala je i u kazališnim produkcijama "Klasni neprijatelj" i "Tri sestre".
 
Na poziv redatelja Gorana Markovića, okušala se i kao glumica 1985. godine u ulozi Dragane u filmu "Tajvanska kanasta".
 
Sve njene uspjehe godinama je gušila borba s teškom ovisnošću, koja je postala još intenzivnija kada joj je preminuo otac sredinom devedesetih. U borbi za život prodala je obiteljski stan i kupila dva manja, a ostatak novca iskoristila za putovanje u Indiju, u nastojanju da u potpunosti promijeni način života. 
 
 
Nakon što ponovno nije uspjela, povukla je još nekoliko fatalnih poteza koji su je doveli na samo dno. Prodala je sve što je imala i postala beskućnica. Potpuno nemoćna i usamljena, posljednje godine života provela je u napuštenoj garaži u predgrađu Beograda, a zatim u skloništu za beskućnike. Bila je osuđena na milost prolaznika i mrvice hrane koje su joj s vremena na vrijeme donosili obožavatelji.
 
Potpuno sama, zaboravljena i odbačena, smještena je u kolovozu 2002. godine na Infektivnu kliniku u Beogradu, gdje je preminula 18. rujna iste godine. 

Pročitajte više