NESTALI, nova serija Kristijana Milića koja je ovog tjedna započela s emitiranjem na HRT-u, u isto vrijeme ima tu sreću ili nesreću da je gledatelji uspoređuju s, od strane kritičara i gledatelja pokopanim, Generalom Antuna Vrdoljaka.
"Bolja od Generala" nije kompliment
S jedne strane, nema osobe kojoj od samog početka neće biti kristalno jasno da su Nestali u svakom pogledu neusporedivo superiorniji projekt, a mnogi su gledatelji upravo to i napisali u svojim brojnim društvenomrežnim osvrtima. S druge strane, biti bolji od Generala i nije bogzna kakav kompliment i zapravo govori vrlo malo ili gotovo ništa o kvaliteti Nestalih. Možete snimiti daleko bolji film od Generala, a i dalje se može raditi o nečemu što je objektivno loše.
>>>Pogledali smo film o Gotovini: Staromodan je, neizdrživo patetičan i unakažen
Otprilike kao da ste zaključili da je Milićev film bolji od, primjerice, otvorenog prijeloma potkoljenice.
Nažalost, Nestali su naslijedili termin, a dijele i ratnu tematiku Vrdoljakova nedjela pa su usporedbe neizbježne. Međutim, tu svako daljnje povlačenje paralela mora prestati jer samo nepotrebno šteti onome što je Milić snimio, a snimio je dinamičnu, napetu i modernu akcijsku seriju koja zaslužuje sve pohvale koje dobiva.
Broj 55 u nastavcima
Radnja ove četverodijelne serije snimljene prema debitantskom scenariju Joška Lokasa, prati priču o šestorici hrvatskih vojnika koji su desetak dana uoči Oluje, nakon jedne vojne operacije, ostali iza neprijateljskih linija, odsječeni od ostatka svoje jedinice, a povratak na hrvatski teritorij postao je gotovo nemoguća misija. Nema potrebe otkrivati dodatne detalje jer Milić je već nekoliko puta dokazao da se savršeno snalazi s pričama čiji zapleti uključuju skupinu hrvatskih vojnika (Živi i mrtvi, Broj 55).
I dok hrvatski filmaši, kada je riječ o temi Domovinskog rata, imaju gotovo neizlječivu potrebu snimati sporovozne "drametine s porukom", Milić je u relativno kratkom vremenu uspio izrezbariti vlastitu nišu i usavršiti snimanje dinamičnih akcijskih scena koje su se pokazale kao pravo osvježenje za hrvatsku kinematografiju koja se u akciju upuštala izuzetno rijetko i gotovo redovito neuspješno.
Što se pak Nestalih tiče, Milić nastavlja raditi ono što mu najbolje ide i na to otpada većina vremena.
Scena akcije ne nedostaje, njegovi likovi uglavnom pucaju ili se spremaju za pucnjavu, a u trenucima između vatrenih okršaja bacaju fore ili filozofiraju o ratu. Na svu sreću, to ne rade na onaj prepoznatljivo patetičan i još češće promašen način kakav smo navikli viđati u hrvatskim ratnim filmovima, a čak i kad se jedan od likova odvaži na pomalo poetično tumačenje života, to ne djeluje kao izvještačeno trabunjanje, već su za to odabrali pravo mjesto i vrijeme.
Ukratko, Milić nije žrtva hrvatskog domoljubnog filma devedesetih niti bilo što duguje partizanskim trash papazjanijama. Svjež je i njegovi su filmski uzori zanimljiviji.
Odličan početak
I dok akcijske scene nesumnjivo funkcioniraju, nadajmo se da Nestali neće imati problem Broja 55, a radi se o nečemu što su svojevremeno uočili i neki kritičari.
Naime, redatelj jednostavno nije pronašao dovoljno vremena da u pauzama između napucavanja ispriča dovoljno snažnu priču o svim likovima s kojima bismo se trebali emotivno povezati. Ovdje to ne bi trebao biti problem jer četiri sata su i više nego dovoljno vremena da svaki od šest likova dobije dovoljno prostora i postane nešto više od nadimka, poneke fore i simpatične anegdote.
Je li Miliću pošlo za rukom stvoriti trodimenzionalne likove, doznat ćemo tek za četiri tjedna pa je ovo stavka o kojoj u ovom trenutku nema smisla raspravljati, ali situacija barem za sad djeluje obećavajuće jer svaki od likova već je počeo dobivati prilično jasne obrise.
What's Domovinski rat got to do with it
Bilo kako bilo, HRT-ov "domoljubni ponedjeljak" postao je neusporedivo bolji istog trena kada je Vrdoljak priveo kraju svoju tragikomičnu avanturu, a njegovo mjesto zauzeo netko tko je u stanju snimiti seriju u kojoj gledatelji mogu uživati bez ironičnog odmaka. U prilog tome ide i lavina pozitivnih reakcija i izuzetno velika gledanost Nestalih.
Kristijan Milić ponovno nas je podsjetio da film ili serija o ratu na ovim prostorima ne mora nužno biti hrpa negledljive domoljubne patetike koju ćemo, redovito na našu štetu, uspoređivati s primjerima iz regije kao što su Lepa sela lepo gore ili Ničija zemlja. I da, neki od nas možda su navikli na to da je "hrvatski ratni film" s vremenom postao sinonim za dosadu i/ili sranje pa ponekad i refleksno reagiramo na sam spomen novog filma ili serije s ovom tematikom. No, to ne znači da nećemo pohvaliti dobru stvar kad se napokon pojavi jer Domovinski rat je samo tema, a filmovi o Domovinskom ratu su samo filmovi za koje ne bismo smjeli pronalaziti opravdanja kao što je to bilo slučaj s Generalom: "Da, smeće je, ali i dalje je jedan od boljih filmova o Domovinskom ratu." Film je ili dobar ili loš. Kakve veze rat ima s tim?
Nadajmo se samo da će Nestali otvoriti vrata u svjetliju budućnost u kojem Milića i njemu slične nećemo morati uspoređivati s Vrdoljakom i njemu sličnima kako bismo dokazali kvalitetu.