AKO se išta moglo naučiti od popularne kulture 20. stoljeća, onda je to činjenica da je smrt u cvijetu mladosti za mnoge umjetnike najkraći, najbrži i najlakši put do besmrtnosti. Povijest rock-glazbe je prepuna takvih primjera, a jedan od njih je i Ian Curtis, pjevač kultne britanske grupe "Joy Division", kome je posvećen razvikani biografski film "Control".
Za razliku od mnogih filmova, pogotovo onih holivudskih, koji nastoje eksploatirati sjaj prerano ugaslih zvijezda, ovaj predstavlja autentični homage, s obzirom da je djelo osoba koje su poznavale protagonista iz prve ruke. Scenarij se temelji na biografskoj knjizi "Touching from a Distance" udovice Deborah Curtis, koja je producentica filma, isto kao i nedavno preminuli Tony Wilson, Curtisov poslovni suradnik. Režiju je, pak, potpisao ugledni nizozemski fotograf Anthony Corbijn, poznat po omotima albuma i režiji mnogih video-spotova.
Filmu se definitivno ne može osporiti autentičnost, kako zbog korištenih lokacija – uključujući onu u kojoj je Curtis umro – kako zbog sumorne atmosfere industrijskog sjevera Engleske koju stvara Corbijnova crno-bijela fotografija. Radnja započinje godine 1973. kada Curtis (Riley) kao srednjoškolac sanjari o karijeri velikog književnika te prati najvažnije događaje – susret s Deborah (Morton) koji će uraditi ranim i nesretnim brakom, odlazak na koncert "Sex Pistolsa" koji će dovesti do stvaranja grupe "Joy Division", napade epilepsije i susret s belgijskom grupikom Annik Honore (Lara) koji će rezultirati po mnogima kobnom ljubavnom vezom.
U film je uloženo prilično truda, a to uključuje i prilično dobru glumačku ekipu. 30-godišnja Samantha Morton svojim neospornim talentom uspijeva glumiti zbunjenu i prerano odraslu tinejdžerku, dok je Craig Parkinson vrlo dobar kao živopisni Tony Wilson. Sam Riley, mladi britanski glumac, koji je i sam povremeno bio rock-pjevač, vrlo je dobro odglumio traumatiziranog pjevača, a ljubavne scene s rumunjsko-njemačkom glumicom Alexandrom Mariom Larom su uvjerljive čak i ako se ne uzme u obzir da su dvoje glumaca romansu nastavili i u stvarnom životu.
Međutim, sav taj trud je uzaludan ukoliko ovaj film bude pogledao bilo tko kome je do povijesti rock-glazbe kao do lanjskog snijega. Ma koliko prikaz Curtisovog života bio autentičan, u njemu je previše toga izostavljeno, a i završetak će – ma koliko ga Corbijn nastojao učiniti "snažnim" i "emocionalno katartičnim" - biti zbunjujući. Film će stoga biti shvatljiv samo onim gledateljima koji detalje povijesti "Joy Divisiona" i Curtisovog života imaju u malom prstu, a to su, dakako, najokorjeliji fanovi.
"Control" još lošije izgleda kada se usporedi s "24 Hour Party People", nekonvencionalnom i razgiranom biografijom Tonyja Wilsona iz 2002. godine. U tom filmu je priča o Curtisu tek jedna, ali zato najpotresnija i najpamtljivija epizoda. Isto kao što je u tom filmu Stephen Coogan nezaboravan kao Wilson, tako je i Sean Harris daleko bolji od Rileya u ulozi nesretnog Curtisa.
S druge strane, fanovi Curtisa i "Joy Divisona" nemaju baš biti previše nezadovoljni s ovim filmom. Isto mogu reći i oni koji nisu fanovi. Primjer Kurta Cobaina i "Posljednjih dana" pokazuje da prerano ugasle rock-zvijezde mogu proći daleko gore nego što je to slučaj s Curtisom i "Controlom".
uloge: Sam Riley, Samantha Morton, Craig Parkinson, Alexandra Maria Lara, Joe Anderson, Toby Kebell, James Anthony Pearson
režija: Anthony Corbijn
proizvodnja: Weinstein Company, Britanija, 2007.
trajanje: 121 '
OCJENA: 4/10
Dragan Antulov