Ilustracija: 123rf
POSLJEDNJIH tjedana medijima u regiji se proširilo otvoreno pismo jedne Beograđanke, u originalu objavljeno na jednom forumu. Njene riječi prenosimo u cijelosti:
"Odmah ću vam reći jednu stvar – nikad nisam bila u điru spojeva. To mi je uvijek izgledalo nekako usiljeno i umjetno. Za nekoga tko kao ja “nosi srce na rukavu” i govori ono što misli, sve te muško – ženske igrice, glumatanje, pretvaranje u cilju da se jedni drugima dopadnemo ne pije vodu.
Poznajem mnogo muškaraca i žena, imam veliki krug prijatelja, nisam neki osobenjak i namćor. Mnogi bi za mene rekli da sam ugodna i društvena osoba. Usudila bih se reći da sam mnogima i omiljeni lik u društvu, ali kad dođe do veza i ljubavi nekako sve to prestaje vrijediti.
Kada se ugase svjetla, vraćam se svome praznom domu i liježem u krevet sama. Ispratila sam mnoge prijatelje i poznanike u nesretne brakove. Mogu slobodno priznati da su mi se neki od njih i sviđali, nekima sam to i rekla, ali su oni uvijek nekako birali žene koje su znale njima vješto manipulirati, umiljavati se i dodvoravati.
Promatrala sam ih kako između dobrih i “lakih” djevojaka uvijek biraju manju liniju otpora, sve kao u điru zezamo se… Dok jednog dana ni ne primijete da su izmanipulirani i završe sa tonom pelena i zatrpani poslom koji mrze kako bi ženi, koju ne vole, koju sve više gledaju kao stranca i u kojoj nemaju ni prijatelja ni saveznika, osigurali dovoljno novca za frizere, manikere, cipele…
Oni šute o svom nezadovoljstvu zbog mira u kući. Šute i sve što imaju reći je: “Ona je majka mog djeteta”.
To je mantra koja im svakog dana daje snagu da idu na posao, da žive… Linija manjeg otpora.
Kada pitaš prosječnog muškarca što želi i očekuje od djevojke/žene, svi do jednog odgovaraju da žele iskrenost, vjernost, posvećenost. Kažu da žele lijepu djevojku, ali da to nije presudno. Kažu da žele da nije razmažena, da se zna snaći u kuhinji i u društvu.
Kažu da u ženama cijene dobrotu, a onda u treptaju oka, sve to pogaze i dozvole sebi da završe sa nekom koja nije ništa od svega toga, kao da nisu imali mogućnost izbora.
Rijetko tko se danas ženi iz ljubavi. Svi maštaju o dobroj ženi, a završe sa nekom koja samo vješto izigrava da je takva. Ljudi se pale na privid, na šminku, na imitaciju života, na imitaciju ljubavi, na instant zabavu, na reklamu za život – a ne na život kakav on zaista jest. I onda odjednom – trudna mlada!
Gdje su nestala ona čarobna vjenčanja zaljubljenih i sretnih ljudi pred kojima tek stoji planiranje obitelji?
Danas je vrijeme kurvi, splavarki, sponzoruša, namiguša – Koliko su u priči i teoriji popljuvane, toliko cvjetaju u stvarnom svijetu. Dobre djevojke su pored njih nevidljive.
U toni mesa koje se talasa i nudi na izvolte, nitko ni ne razmišlja pogledati okolo, potruditi se… Muškarci su se sveli na osnovne životinjske instinkte, a žene na mišolovke.
Da se razumijemo, ne žalim se što sam takva kakva jesam. Nikad ne bih poželjela biti poput njih. Ja se žalim na današnje muškarce koji ne gledaju dalje od svog nosa i onda završavaju podjednako nesretni, kao i mi koje im ne mašemo sisama pred nosom i ne prodajemo laž.
Kada će se jednom osvijestiti i shvatiti da u takvim kombinacijama nitko ne dobiva?"