JOŠ malo i od potresa u Zagrebu proći će godinu dana, a mnogi još uvijek čekaju pomoć države. Među njima je i novinar i urednik Vojo Šiljak, kojemu je u potresu nestalo 50 godina života i rada, piše HRT.
"Ovo je katastrofa što se dogodilo u ovom petrinjskom, sisačkom i glinskom kraju i to je nemjerljivo s ovim ovdje. Međutim s druge strane ako pogledamo, moja je obitelj ostala bez 100 kvadrata stana u središtu Zagreba. Dakle, ostali smo bez jedine konkretne imovine koju smo imali, koja nam je koliko-toliko omogućavala starost. Nisam bio sposoban da imam neku drugu nekretninu", kazao je Šiljak.
"Ne samo da je to materijalna vrijednost, ostali smo bez skoro 50 godina, koliko živimo u ovom stanu, svoga života, koji smo ovdje preživjeli. Neke stvari bolje nema ovdje u stanu, bolje stvari, nisu zlatne poluge, to su umjetnička djela, smo zamotali i sačuvali kod susjeda. Savjetovali su nam statičari da ne stanujemo u ovom stanu i onda smo bili jedno vrijeme kod naše kćerke, no stan nije adekvatan, radi od kuće. Onda smo unajmili jedan stan. Sada smo u podstanarstvu moja supruga i ja evo već skoro godinu dana kako je potres", dodao je.
"Čak 150.000 kuna košta samo projekt za sanaciju ove zgrade. Za to nam pak treba 100 papira, to treba sve ispuniti, ne znam što će biti od toga, godinu dana je prošlo ali nije se pomaklo ništa od početka", kaže 79-godišnji novinar te navodi što mu je sve oštećeno u stanu.
"Kuhinjski dio, tu je sad sve pospremljeno. Inače to je sve bilo pospremljeno, ovo je od drugog potresa, to je sve se razletjelo. Ne znam što će biti dalje. Ne izazivam sažaljenje, Bože dragi. Međutim, nisam na početku svog života kao ni moja supruga, ne mogu dignuti kredit pa da obnovim stan, da obnovim nešto, da kupim nešto. Ja sam, kao što je rekao Arsen, meni ide pomalo odjavna špica", našalio se.
"Zapravo ne znam izlaz jer sve to skupa mi moramo platiti pa ćemo kad-tad dobiti povrat tog novca. Mislim da bi trebalo to sve skupa ozbiljno shvatiti i sad je prilika da se to stvarno sanira onako kako bi trebalo i to dobro i pošteno. Međutim ipak bi te strukture trebale pomoći običnim ljudima da to savladaju jer stvarno to treba, ja se smatram pismenim, ali ja gledam u sve te papire i ne mogu to sve ispuniti što oni traže", naglašava.
"Ostaje mi samo čekanje. Ne znam, da započne ta gradnja sutra, ne vjerujem da to može biti za dvije godine. Dok to ministarstvo odobri, to će trajati sigurno 5-6 godina, što je jako puno. Ne znam što ću poduzeti, moram reći. Ne plačem za sobom i to molim da shvatite. Moja kćerka i supruga gledamo neke stanove koji se grade. Ljudi odlaze iz središta grada, ljudi ne žele biti u središtu grada. I sada me zanima kada se, i ako se napravi za nekih 4-5 godina, tko će htjeti doći stanovati ovdje. Ljudi se boje, premda mi kažu ljudi će zaboraviti da je bio potres. Bojim se da neće zaboraviti da je bio potres", kaže.
"Nismo ni slutili da ćemo u ovim godina ostati bez ičega."