Hrvatski avanturisti Hrvoje Jurić i Josip Augustinović Gusta uputili su se u odvažnu zimsku ekspediciju u Norvešku, gdje u surovim uvjetima planiraju pronaći i snimiti mošusna goveda. Na planinskom lancu Dovre, gdje temperature mogu pasti i do -40 stupnjeva Celzijevih, dvojac će na skijama vući saonice s više od 50 kilograma opreme u potrazi za ovim rijetkim životinjama.
Razgovarali smo s Hrvojem Jurićem i saznali detalje o ekspediciji. Fotografije možete pogledati u galeriji.
Ideja za zimsku ekspediciju, odnosno fotografiranje mošusnih goveda došla je još na ljeto 2024., kad smo Ena, Max (op.a. Hrvojevi psi) i ja 45 dana putovali Norveškom. Tada smo planinarili upravo po Dovre planini i nakon nekoliko dana ugledali mošusna goveda. Bili su na drugoj strani kanjona, 400 ili više metara udaljeni.
Bilo je zaista prekrasno promatrati ih, zadržali su se sigurno pola sata, cijela obitelj. Taj dan sam se vratio u kamp i odmah sam išao provjeriti kakve su opcije za snimanje po zimi. Tako se zapravo rodila ideja za "Muskox Expedition".
Mi zapravo nismo imali previše "izazova" u pripremi automobila jer živimo na takav način. Gotovo uvijek smo spremni za pokret i za izazove. Sve potrebno smo stavili u auto, napravili organizaciju i sve je stalo.
Taj dio traje uvijek, pogotovo na samoj planini. Dok smo doma radimo plan koji mora biti realan, odnosno izvediv sa što manje poteškoća.
Bitno je prema planini krenuti sa strahopoštovanjem jer je ona tu bila prije nas i ostat će iza nas. Tko drugačije razmišlja, odnosno ne poštuje planinu to će mu se odbiti od glavu, prije ili poslije. Jednom kad smo gore, na minusima i, da se tako izrazim, prepušteni sami sebi tada psiha igra najveću ulogu.
Mošusna goveda žive uglavnom u području Arktika i u Norvešku prirodu su implementirani s otoka Banks. Tek nakon nekoliko pokušaja goveda su opstala i trenutačno je brojka negdje oko 300 jedinki, na području veličine dva Velebita. Posebni su po svom izgledu, ali i po tome što imaju mogućnost preživjeti vrlo ekstremne uvjete.
Sva oprema koju nosimo sa sobom mora biti profesionalna, provjerena u ekstremnim uvjetima i moramo biti sigurni da nam apsolutno sve savršeno odgovara. S obzirom na to da i Gusta i ja imamo iskustva po pitanju niskih temperatura popis opreme je složen vrlo brzo.
Temperatura kojoj možemo biti izloženi može ići i ispod -40 stupnjeva ako bude vjetrovito jer se tada povećava, odnosno smanjuje stvaran osjećaj topline.
S pripremama smo krenuli u proljeće, na našem Papuku koji nam je bio odličan poligon. Prvo planinarenje, a onda i biciklizam. Postepeno smo se i debljali jer ćemo gore u planini trošiti puno energije kako bi tijelo održavalo toplinu, plus samo kretanje i aktivnost.
Kad smo došli do iole ozbiljnije kondicije, krenuli smo na papučke vrhove biciklima. Ono što netko ne može na noge ili mu teško ide mi smo uspjeli biciklom. Kroz cijelu godinu smo se kretali, više nego inače i prikupili smo oko 100 kilograma mišićne mase.
Za početak, nosimo opremu, odnosno odjeću koja će nam osigurati zapravo život na planini, prvenstveno kretanje. Pernate jakne, merino majice i hlače, skijaške hlače, merino čarape (koje nam je specijalno napravila Morena Makar), kape i buffovi.
Od opreme za spavanje, odnosno kampiranje imamo također pernatu (ekspedicijsku) vreću, ekspedicijski šator i isto takvu podnicu. Nosimo dva kuhala, 10 zimskih kartuša (dva plina, kako bi mogli uopće upaliti kuhalo na minusima), pribor za jelo i posude, slaninu, kulenovu seku i kobasicu, nešto i čvaraka.
Iz Slavonije smo, pa smo zahvaljujući mnogim prijateljima ponijeli dovoljnu količinu suhomesnatih delicija.
Kroz društvene mreže svakodnevno objavljujemo gdje smo i koji su nam planovi. Na taj način ljudi putuju s nama, a to se kroz svih ovih 15 godina koliko putujem pokazalo kao odličan plan. U emisiji "Dobro jutro, Hrvatska" objavit će se nekoliko video reportaža s projekta i još nekoliko domaćih medija.
Hrvoje Jurić:
Josip Augustinović Gusta:
Ekspedicija je planirana pomno, s puno istraživanja i kroz vlastita iskustva. Međutim, jedno je dok sjedite doma uz laptop, a potpuno drugo kad ste gore, na planini. Prvo i osnovno, sam pronalazak goveda bit će velika stvar i zaista nije lagano doći do njih.
Uvjeti su surovi, hodamo na skijama i za sobom vučemo najosnovniju opremu koja je preko 50 kilograma. Mi smo poduzeli sve da ih vidimo, ali isto tako postoji opcija da jednostavno nemamo sreće. Ono što je važno je da imamo odličnu foto opremu, prvenstveno objektive i da im se ne planiramo približavati.
Mi se nalazimo na njihovom terenu, u njihovom dvorištu, doslovno u njihovoj kući. Goveda moraju imati svoj mir i nije nam ni na kraj pameti uznemiravati ih.
Krenuli smo u utorak i sada smo u Oslu na aklimatizaciji. Trenutačno smo na -15 stupnjeva, a krenuli smo s 10 u plusu. Kod nas u Slavoniji je trenutačno čak 16 stupnjeva. Iduća lokacija je Oppdal (op.a. u međuvremenu su stigli do Oppdala), maleno naselje podno Dovre planine i nakon par dana na toj temperaturi idemo gore. Vjerujem da ćemo za 10 dana, ako nam uvjeti dozvole, naći dovoljno tragova kako bismo pronašli i mošusna goveda.
Ideja cijelog ovog projekta je snimiti kratak dokumentarni film o cijelom projektu, točnije kako smo se odlučili na ovaj pothvat i kako nam je zapravo bilo gore na ekstremnim minusima. Nosimo tri kamere sa sobom i popriličan broj baterija, pa planiramo puno toga snimiti. Ako bude dovoljno materijala, moguća je i foto knjiga, ali tamo za jesen.