Romantični grafiti razasuti po zagrebačkim zidovima funkcioniraju kao mala, javna pisma bez potpisa. Neki su poruke upućene točno određenoj osobi, razumljive samo onima koji znaju kontekst. Drugi su univerzalni, gotovo banalni u svojoj jednostavnosti, ali upravo zato i moćni. Volim te, nedostaješ mi, čekam te, oprosti. Riječi koje rijetko izgovaramo naglas, a još rjeđe zapisujemo, ovdje ostaju izložene svima - prolaznicima, susjedima, neznancima.
Ti grafiti nisu tu da bi bili lijepi u klasičnom smislu. Neki su iskrivljeni, napisani u žurbi, na neobičnim mjestima, često već izblijedjeli ili precrtani. No upravo u toj prolaznosti leži njihova snaga. Oni podsjećaju da su i osjećaji takvi - privremeni, promjenjivi, izloženi vremenu i tuđim pogledima.
Šetnja Zagrebom uz ovakve poruke pretvara grad u dnevnik kolektivne intime. Svaki grafit je mali prekid u rutini, trenutak u kojem shvaćamo da netko, negdje, upravo prolazi kroz isto što i mi ili je to prošao prije nas.
Sretno vam Valentinovo. Nadamo se da ga provodite s nekim dragim. Ako ne, i to je ok. Provedite ga s osobom koja vam, bez obzira na sve, uvijek mora biti na prvom mjestu - sa sobom.