LIJEPA pjevačica Franka Batelić vratila se iz SAD-a gdje je na glazbenom koledžu Berklee u Bostonu, za kojeg je dobila stipendiju, okusila čari studentskog života. Franka, koja je bila jedna od Top 5 ovogodišnjih studenata na tom prestižnom koledžu, po povratku u Lijepu našu podijelila je s nama dojmove iz Amerike, ali i otkrila buduće planove. Je li neki Amerikanac osvojio njeno srce, zbog koga se veseli putu u Pariz i gdje planira dočekati iduću Novu godinu pročitajte u nastavku.
Kako ti je bilo u SAD-u? Kakvi su dojmovi, iskustva s koledža?
Ovo je ljeto promijenilo način na koji gledam na život i glazbu. Shvatila sam da rijetki ljudi imaju privilegiju da svojom glazbom mogu izraziti sebe i tako činiti druge sretnima. Naučila sam na svojoj koži koliko se treba boriti, truditi i raditi i preko koliko se suza treba prijeći da te ljudi prihvate i uvaže tvoje kvalitete. Ta je škola san svakog glazbenika i imala sam tu čast da surađujem s profesorima koji su radili s najvećim imenima glazbene scene kao primjerice Whitney Houston, Alicijom Keys, Michaelom Jacksonom, Princeom itd.
Preko 2.000 mladih s doslovno svih mjesta na svijetu koje možete zamisliti okupilo se i ove godine u vrućem Bostonu i svi smo zajedno uživali u zajedničkoj ljubavi - glazbi. Sviralo se svugdje, po cijeloj školi, u kantini, na ulici, u kafiću, restoranu. I oduševila me ta kreativnost. Osjetila sam kako je pozitivna energija utjecala i na mene i nije bilo dana kada nismo barem jednu pjesmu sastavili u "sobi za vježbu". Upoznala sam nevjerojatne ljude s kojima znam da ću se ponovno vidjeti i planiramo Novu godinu proslaviti u Dominikanskoj Republici.
Kako si zadovoljna profesorima s kojima si surađivala?
Profesori su više nego odlični! Pristupačni i zabavni, a s druge su strane strogi, zahtijevaju disciplinu i ne trpe lijenost i bahatost. Posebno sam zavoljela svog profesora Motown i R&B ansambla, Larryja Watsona. Taj je čovjek prošao sve - uspone, padove, suradnju s Marvinom Gayom, Arethom Franklin i otkrio je Joss Stone. Ispričao nam je milijardu priča s turneja s velikim zvijezdama i na njegovom satu nikada nije nedostajalo smijeha i plesa. Zapravo, svaki je sat započinjao plesom, a zatim smo dva i pol sata pjevali bez stanke. Nakon njegova sata svi smo izlazili iz škole puni dojmova i prštali zadovoljstvom.
Koji su ti najkonstruktivniji savjet dali?
Bilo ih je jako puno. Svaki je profesor imao svoj pristup tehnici pjevanja, teoriji i harmoniji. No, savjet koji je najviše promijenio moj stav prema pjevanju bio je onaj moje privatne instruktorice koja je samo rekla: "Usudi se. Uvjeri sama sebe da nema toga što ne možeš".
Kako je prošao završni koncert?
To je iskustvo koje se ne može mjeriti ni sa čime. U publici su bili svi profesori, predsjednik Berkleeja i svi moji kolege. Taj zadnji dan nastupalo je samo par izabranih grupa, a ja sam imala tu čast da nastupim zadnja zajedno s kolegama iz Tower of Power ansambla. Bilo je nevjerojatno! Zabavljali smo se, plesali i pustili svoju dušu na toj pozornici.
Što ti je iz ove "američke priče" ostalo u najljepšem sjećanju?
Definitivno prijateljstva koja sam sklopila. Ta su prijateljstva drugačija od svih dosadašnjih, jer su rasla i jačala u glazbi, kreativnosti i smijehu. A nikada neću zaboraviti ni riječi profesora i predsjednika koledža koje su me potakle i inspirirale i sad znam za što živim.
Ima li nešto čime nisi bila zadovoljna na koledžu?
Baš ničime. Čak je i hrana bila prihvatljiva. Ali ništa se ne može mjeriti s noninom kuhinjom.
Kakva ti je bila ekipa, je li se tulumarilo, što ste radili u slobodno vrijeme?
Tulumarilo se na ulicama i na koncertima koji su se svakodnevno održavali. Nisam odlazila u klubove jer, ipak, u Americi je dobna granica 21 pa ću morati pričekati još tri godine do toga. Ali ništa nam nije falilo. Često smo odlazili na rijeku i tamo do zore pjevali i svirali.
Je li možda neki Amerikanac uspio ovog ljeta osvojiti tvoje srce?
Ne, nije bilo vremena za to.
Planiraš li se možda dogodine u ljetnom periodu opet vratiti na neki od američkih koledža?
Mislim da ću drugo ljeto pokušati upisati pravi ljetni semestar na Berkleeju. A možda do tada otkrijem i neki drugi koledž. Svašta će se do tada izdogađati i promijeniti.
Kako provodiš vrijeme nakon povratka iz SAD-a?
Odmaram, pišem pjesme, čitam, slušam glazbu, uživam na moru s prijateljima i spremam se na samostalni život u Zagrebu. A jedva čekam da počnu pripreme za TopStars, najveći tulum u Hrvatskoj!
Planiraš li još neka putovanja u ovim posljednjim ljetnim tjednima?
Idem u Pariz na Rock En Seine festival, jedan od najvećih u Europi, gdje svira moj najdraži Paolo Nutini. Jedva čekam! A usput ću posjetiti i svog novog prijatelja Kena, koji će mene i prijatelje voditi po Parizu i okolici.
Kako teku pripreme za TopStars?
Psihičke pripreme teku odlično, a prave pripreme počinju kada stignem u Zagreb.
Što očekuješ od tog projekta?
Nisam vjerovala kad sam čula da su baš mene pozvali da zajedno s Tonyjem, Indirom i Lukom budem dio tog ludog projekta. Jedini odgovor koji mi je kružio po glavi bio je: "Da, naravno da da!". Super su ekipa i odlično se zabavljamo te jedva čekam prvi nastup da svu tu energiju i odličnu glazbu podijelimo s publikom koja će se bez sumnje zabavljati i pjevati s nama od početka pa do kraja. Bit će to najveći party u Hrvatskoj i sve, od najmlađih do onih malo starijih, pozivam da nam se pridruže. Vjerujte, nećete požaliti!
Kako napreduje snimanje albuma?
Album je pri kraju i trebao bi ugledati svjetlo dana za mjesec, dva. Jedva čekam da podijelim krajnji produkt moje suradnje s Borisom Đurđevićem i Mirom Buljanom. Nadam se da će ga ljudi prihvatiti i podržati moj rad, jer jedino me fanovi mogu tjerati dalje.