IGOR JURILJ je mnogo toga. Mogli bismo čak reći da je pravi renesansni čovjek jer, osim što poučava kao profesor engleskog jezika i povijesti, radi i kao glazbeni i filmski novinar, spisatelj je, a pažnju medija ovih je dana privukao i kao ilustrator, nakon što je njegov vizual postao sveprisutan među pripadnicima pokreta #FreeBritney.
Na internetu Jurilja možete pronaći pod umjetničkim imenom Yellow Yuri, o kojem nam je rekao ovo: "Yellow Yuri je ilustratorski alias Igora Jurilja, koji od vrtića nosi nadimak Yuri zbog tuđih netočnih izgovora prezimena. Žuta je boja vezana za dan iz 2015. na koji sam počeo crtati nakon što puno desetljeće nisam zbog studija i rada u glazbenom novinarstvu. A onda se pokazalo i kao zvučno i grafički prikladno ime."
Ljubav prema crtanju započela je još u vrtiću, gdje se u crtanju natjecao s prijateljicom Sarom Gortan, koja je danas također poznata ilustratorica. Ljubav se nastavila i kroz osnovnu školu, a govori nam da je uz sebe cijelo vrijeme imao male bilježnice u koje bi zapisivao iskustva, karikirao profesore i situacije.
U jednom trenutku stvari je podigao na višu razinu, o čemu kaže: "Sve se promijenilo jednim pozivom prijatelja Žarka Dragojevića na izlaganje ilustracija 2018. u dubrovačkom klubu Orlando, nakon što sam njegovom bendu Embassy 516 (Geenger Records, 2018.) dizajnirao naslovnicu drugog albuma Correlation. Ova naslovnica i izložba koja je popratila predstavljanje albuma bile su prekretnica."
Stoga smo odlučili porazgovarati s ovim kreativcem o njegovim projektima, planovima, životu i, naravno, pokretu koji ga je predstavio većem broju ljudi iako je to bio tek povod da doznamo što više o njemu.
Kao netko čija je kreativnost rastrgana na sve strane, koliko si dobar u pomirivanju posla i slobodnog vremena?
Može li mi netko objasniti taj mitološki pojam? (smijeh) Što sam stariji, više učim dobro balansirati potrebe, pa tako osjećam kada ću pregorjeti i to su onda najčešće trenuci kada se povlačim svojima na selo. Ali kao osoba s manjkom koncentracije neprestano promišljam o stvarima koje čekaju na nekakav oblik realizacije. Tako da skice za crteže i tekstove razvijam na biciklu, dok obavljam svakodnevne automatizirane poslove i time odradim dobar dio projekta kojim se bavim.
Veći je problem što nemam granice prema samome sebi pa se redovito zatrpam, ali gotovo sve što si zadam i odradim.
Koji su neki od tvojih projekata za koje bismo trebali znati?
Svakako mi je najdraže desetljeće festivala Bloomsday Croatia posvećenog irskom književniku Jamesu Joyceu, koji smo održavali u Puli, gdje je živio i radio. U deset izdanja (posljednje je bilo virtualno zbog pandemije) ugostili smo stotine sudionika, pri čemu je najljepše bilo vidjeti kako su ljudi koji su se tijekom festivala upoznali započeli neke svoje suradnje i projekte na njemu. A ono što je najbitnije, stvorili smo dio lokalne tradicije i baštine.
Postoji li neki koji ti je posebno drag?
Evo, svakako Bloomsday i izložba U zečjoj rupi iz 2010. gdje su hrvatski rockeri postali likovi iz Alise u zemlji čudesa.
Bio sam klinac opsjednut glazbom i vizualnim komuniciranjem, a onda je moj urednik i začetnik stranice Muzika.hr Krešimir Blažević podržao ideju i sve se nekako samo od sebe posložilo, a pojma nisam imao što radim. Bila je to ujedno i prva izložba danas već legendarne glazbene knjižare Rockmark.
Imaš li neki "passion project" na kojem radiš ili želiš raditi?
Ovo vama prvima ikad govorim, ali ogromna mi je želja dizajnirati naslovnicu nekog izdanja i režirati spot zagrebačkog benda Porto Morto.
Što je ono što te najviše inspirira?
Glazba!
Pop kultura je tvoja fascinacija, a to nije vidljivo samo u tvom stvaralaštvu već i kroz glazbenu i filmsku kritiku. Budući da si i sam kreativac, koliko kritiku smatraš bitnom u vremenima kada je doslovno svaka društvena mreža platforma za kakofoniju mišljenja i na koji se način to odražava na recenzije kao formu?
Mislim da se ovo pitanje najviše tiče mog stručnog rada u nastavi, u kojoj svojim učenicima, neovisno o dobnoj skupini, želim usaditi kritički aparat i dati im instrumente i sredstva filtriranja stvarnosti, ljudskog stvaralaštva i djelovanja.
Kritika je ekstremno bitna jer iziskuje vremenski i intelektualni angažman na određenom polju. Moraš nešto dobro poznavati da bi to razumio. U vremenima površnosti sve manje se predano angažiramo oko određenih pojava, poput filma ili glazbe, koje promatramo kao zabavne forme. Sve su to analize i interpretacije stvarnosti iz nečijih očišta i nečije psihe. Pritom kritika nije ovdje radi osude, nego pronalaženja onih finih slojeva nečijeg izraza sposobnih dati alternativu, korektiv ili novo gledište na tematiziranu stvar.
Rekao bih da je kritika kao brus-papir ako se njime znaš koristiti.
Reci mi nešto o suradnji s Modnom Katedrom.
Modna Katedra je mladi hrvatski startup koji se bavi tiskom i prodajom mercha, dakle majica, kapuljača i postera hrvatskih ilustratora i dizajnera na vrhunskim materijalima. Kao platforma daju ljudima vidljivost kakvu može zagušiti masa na društvenim mrežama, a pritom imaju najbolje uvjete za stvaratelje u odnosu na popularne strane platforme sličnog tipa.
Mislim da ni s kim nisam imao tako jednostavnu poslovnu suradnju i komunikaciju kao s Tomislavom i Filipom.
Naišao sam na podatak da radiš na slikovnici o Bowieju, koja je ideja iza toga i u kojoj je fazi?
Ideja za slikovnicu je nastala otprilike kada je Bowie objavio spot za pjesmu Blackstar nekoliko tjedana prije smrti.
Radi se o dječjoj priči u kojoj je Bowie kreativni vodič mladom protagonistu kroz proces spoznaje vlastite sposobnosti. I sad, skice su napravljene, kostur priče je tu, ali nikako da prilagodim tekst dječjem jeziku. Već godinama. Ovo je vjerojatno jedina nedovršena ideja koju sam započeo. Ali ne odustajem, pa makar je realizirao i za trideset godina!
Postoji li želja i plan da slikovnica dobije i svjetsku distribuciju?
Hajmo mi prvo nju završiti pa onda razmišljati o svijetu! :D
Društvene mreže su bitne u svakom poslu, pa tako i u tvom, a ilustracija je jedan od poslova koji nadilaze jezične barijere. Je li ti priča s Britney otvorila neka vrata u inozemstvu?
Glavni jezici komunikacije su engleski i vizualni, što onda rezultira i instantnim radikalnim povezivanjem s ljudima sličnih interesa koji ionako po cijele dane skrolaju i svajpaju. Ilustriranje u pokretu tako je omogućilo gomilu angažmana i projekata jer vizualno komuniciranje, kao što govoriš, nadilazi jezične barijere i svatko individualno interpretira motive ilustracije i stvara tako svoje značenje.
Ono zbog čega se tvoje ime ovih dana širi medijima su aktivnost unutar pokreta #FeeBritney i ilustracija koja je postala simbol pokreta. Reci nam nešto o značenju ilustracije i zašto misliš da je poruka ilustracije toliko odjeknula među pripadnicima pokreta?
Postavljanje žene koja je nekoć bila gledana kao seks simbol, u kostimu iz jednog od njezinih najsenzualnijih spotova, Slave 4 U, okovane na križu od dolara imalo je jasne namjere: provocirati i šokirati. Britney kao pop ikona jest jednoj generaciji i ogromnoj populaciji mesijanska figura, a svejedno je robinja industrije nepošteđena izrabljivanja. U njenom je to slučaju postalo ekstrem.
Amerika je, unatoč razvratu koji servira u javni prostor, i dalje vrlo ćudoredna, pogotovo kada se radi o poigravanju s vjerskom simbologijom. I kako je ilustracija nastala paralelno s prvim prosvjedima, vrlo se brzo, poput virusa, proširila mrežama gdje su fanovi pjevačice vidjeli srž i sažetak njezina statusa.
Što te toliko privuklo u priči o Britney?
Mit i ideal stvoren oko dehumanizirane osobe, prvo da bismo je stavljali na pijedestale, a onda sadistički uživali u njezinoj nesreći. Britney smo stvorili svojom glađu za savršenim životima kakve smo zamišljali gledajući u ekrane i časopise, a onda si dali za pravo degradirati je na najsramotnije razine. Istovremeno, njezina bi priča bila manje kontroverzna da se radilo o muškarcu.
Pogledaj samo Kanyea. Iako je stavljena u robovski položaj kao 26-godišnjakinja i bila je marioneta obitelji, menadžmenta i industrije, Britney je zadržala svoju nježnost i jednostavnost i time je njezinu priču još teže probaviti. Cijelom je svojom karijerom nesvjesno rušila tabue i mijenjala postavke glazbene industrije, utirala put drugima i definirala generaciju. Preživjela je odavno test vremena i dokazala je svoj zvjezdani status. Uostalom, o kome se još neprestano govori i piše 23 godine zaredom?
Priča je nedavno dobila i svoj kraj, jesi li zadovoljan ishodom?
Britney su oslobodili sami fanovi stvorivši buku na društvenim mrežama, koje su pokrenule medije, a zatim i sustav. Sav moj angažman u pokretu tri je godine bio usmjeren prema oslobođenju tako da sam oduševljen ishodom iako sam sumnjao u njega. Ono što je bila lijepa slučajnost jest da je oslobođena od oca na moj rođendan, pa su stvari time dobile i simboličnu vrijednost.
Kako misliš da će se priča dalje razvijati? Naime, neki će reći da je jedna faza torture završila da bi druga počela jer će se pjevačica aktivno vratiti u medije, a pisanje o slavnima nije postalo blaže. Štoviše, živimo u vremenima kada se slavne razapinje i zbog ponekad benignih razloga.
Britney je bila previše zaštićena i programirana da bi najednom eksplodirala. Uvjeren sam pak da nam sad slijedi drugi dio sudske sage, gdje će ona napokon dobiti glas i voditi riječ u tužbama protiv obitelji. Paralelno tome možemo očekivati povratak jer znamo da je na pozornici najslobodnija, a karijeru već nadziru stručnjaci.
Dva već snimljena albuma menadžment je strpao u ladicu, ne slažući se sa zvukom i smjerom koje je imala, što bi moglo, ako se objavi, pokazati pjevačicu u drukčijem svjetlu, posebice kad sljedeći album treba biti deseti po redu. Sadržajno mora biti inventivan, a uspjeh je zajamčen, ako ni zbog čega drugoga, zbog kontroverze oko njezina imena za koju sada zna cijeli svijet.
Međutim, mislim da ona već dugo nema prevelike ambicije po pitanju glazbe niti stremi velikim projektima. No, kad se radi o vječito provokativnoj izvođačici, nikad ne znamo što očekivati.
Srećom, u kontekstu progona mislim da su sada stvari više regulirane nego ranih 2000-ih, kada su mediji praktički živjeli s njom.
Što je sljedeće što možemo očekivati od tebe?
Ne znam jer me straši pomišljanje na budućnost i planiranje sljedećih koraka. Jedini plan je zadržati zdravlje i bliske ljude oko sebe. Sve ostalo je na kraju krajeva banalno.