Foto: Index/FAH
MNOGI su kroz povijest kretali u avanture. Braća Mirko i Stjepan Seljan prodrla su duboko u Afriku i Južnu Ameriku, Nikola Primorac zbog oklade je u malenom čamcu preplovio Atlantik, Joža Horvat s obitelji je oplovio svijet, Stipe Božić popeo se gdje god se na svijetu moglo popeti. Posljednjih mjeseci Davor Rostuhar i Robert Pauletić prepucavaju se oko ekspedicije do Južnog pola.
No, baš nitko od njih nije napravio ono što su napravila trojica Indexovih reportera. Hrvoje Marjanović, Dario Dalmacija i Vojislav Mazzocco krenuli su na neizvjesno putovanje Hrvatskim željeznicama od Osijeka do Šibenika koje je potrajalo nešto više od 24 sata.
Vozni red:
22:30 Osijek -> Vinkovci 23:12
09:00* Vinkovci -> Zagreb 12:24
15:21 Zagreb -> Perković 20:37
22:50 Perković -> Šibenik 23:18
*Postoje i ranije linije iz Vinkovaca za Zagreb, ali Indexovi reporteri odlučili su prihvatiti izazov te su kupili karte iz HŽ-ove "ljetne ponude" u kojoj nude put do Šibenika za "samo" 24 sata i 48 minuta. Na toj liniji spada i čekanje u Vinkovcima 10 sati. Ranije linije koje voze iz Vinkovaca za Zagreb "zbog tehničkih poteškoća" nisu vidljive na internetskim stranicama HŽ-a, kako su nam objasnili.
> OVAKO JE IZGLEDAO TIJEK PUTOVANJA NAŠIH REPORTERA
23:19 Muci je došao kraj - Indexovi reporteri su nakon više od 24 sata vožnje stigli u Šibenik! Na kraju puta, Vojislav je imao samo jednu poruku za ministra Butkovića: "Sredite klupe na kolodvorima, da ljudi mogu spavati na njima!"
23:09 Približavaju se Šibeniku - napokon!
22:57 Došla je i posljednja ruta ovog mučnog putovanja. Reporteri su se ukrcali u vlak u Perkoviću i krenuli za Šibenik.
20:56 Reporteri stigli u Perkovićx gdje moraju čekati dva sata do idućeg vlaka do oko 40 kilometara udaljenog Šibenika.
20:10 Vlak kreće iz Knina. Nakon 22 sata putovanja, još ih samo tri sata dijele od Šibenika.
19:56 Dolazak u Knin sa 17 minuta zakašnjenja.
19:25 Vojislav više ne može sjediti pa gunđa, a Marjanović hoda gore dolje po vlaku i broji sekunde do iskrcaja u Perkoviću jer mu nedostaje nikotina.
19:00 U Gračacu smo i kasnimo 13 minuta. Ako signal dopusti planiramo kod Knina upaliti live.
18:15 Prošli smo Gospić. Čujemo da nam se u Šibeniku sprema doček. Pouzdano znamo da će nas dočekati barem jedna osoba. Manje od pet sati do kraja našeg epskog putovanja.
18:00 Nakon trosatne pauze u Zagrebu u kojoj su Indexovi reporteri, u bunilu izazvanom umorom i vrućinom, otišli toliko daleko da su pregledali i većinu domaćih obrada "Despacita" (uključujući i neupitno remek djelo Nenada Hervatina), nastavili su svoj put prema Perkoviću.
Nažalost, tijekom ove pet sati duge vožnje nisu bili u stanju snimiti niti jedan live zbog izuzetno lošeg signala kojeg većinu puta gotovo da i nema, ali poručuju da je sve u redu, da se dobro drže, da klima radi i da su trenutno na strani Lidije Bačić iako još uvijek čekaju da se oko svega oglasi Ivan Pernar, ne bi li donijeli što razumniju odluku u ovom bezumnom ratu koji je odnio već previše žrtava.
17:00 Trenutno se nalazimo kod Plitvica. Na ovoj liniji nema wi-fija pa se molimo bogovima interneta da nam se smiluju kako bismo poslali materijal.
15:45 Vrlo ljubazna kondukterka upozorila nas je da smo preplatili karte. Mi smo preko interneta kupili karte za 317 kuna, a prema akcijskoj cijeni koštaju 270 kuna. Uputila nas je da pošaljemo mail na reklamacije pa će nam vratiti dio novca koji smo preplatili.
Cijenu karte odlučili smo provjeriti pozivom u kontaktni centar HŽ-a gdje nas je djelatnica obavijestila da je cijena karte u jednom smjeru 230 kuna za navedenu relaciju i da naknadno uvažavanje akcijske cijene nije moguće nakon što ju jednom kupite putem interneta. Kartu po cijeni od 230 kuna možete kupiti isključivo na kolodvoru, na internetu je ponuđena jedino redovna cijena karte.
15:21 Krenuli smo iz Zagreba za Perković gdje bismo trebali stići u 20:37. I onda nas čeka još malo čekanja - dva sata. U vlaku smo sreli turistkinje koje su nam otkrile da se prvi put voze hrvatski vlakovima te da su zasad zadovoljne.
Indexovi reporteri u Perkoviću će se zadržati dva sata, a ako ih tamo ne razderu čagljevi, do ponoći bi trebali stići u Šibenik gdje ih čeka... Čekanje prvog autobusa za Zagreb.
15:16 Ušli smo u vlak, smjestili se i čekamo da se upali klima. Gospođa iz HŽ-a nas je pristojno pozdravila. U vlaku je većina stranih turista, a dok smo čekali, na kolodvoru smo uočili i neke zanimljive natpise.
14:57 Uskoro jurimo dalje, natrpani smo vodom i hranom - ništa nas ne može zaustaviti! Osim možda kupea bez klima...
13:00 Vrijeme je za kratki predah. Vlak za Perković na polazi u 15:21. Tko želi može nam doći mahati na kolodvor.
12:16 Nakon 14 sati vožnje stižemo iz Osijeka u Zagreb. Moramo priznati da HŽ nije mnogo kasnio, samo minutu ili dvije.
11:23 Nalazimo se 60 kilometara od Zagreba. Još nas čeka sat vremena putovanja do sljedećeg čekanja. Tijekom cijelog putovanja s velikim zanimanjem pratimo rat "Šimleša vs. Bačić" na domaćoj fejk celebrity sceni - podijeljeni smo i ne znamo koga podržati.
Putovanje se nakon noćnih uzbuđenja pretvorilo u monotono drndanje ravnicom. Imali smo sreće što smo bili prvi na kolodvoru i na vrijeme utrčali, bolje rečeno mrtvi umorni upuzali, u vlak. Hrvatske željeznice iz nekog razloga vjeruju da je ljeti dovoljno imati dva klimatizirana vagona, a da su za ostale putnike dobri samo otvoreni prozori. Kako smo se u vlaku ipak htjeli malo odmoriti, nakon tvrdih kolodvorskih klupa zauzeli smo klimatizirani kupe samo za sebe. Pogled na naša iscrpljena tijela bio je dovoljan da nitko i ne pokuša ući u naš skučeni prostor.
Srećom, u cijelom vlaku nema više od pedesetak ljudi tako da su svi mogli naći mjesto kakvo im odgovara. No, da putovanje ne bude sasvim udobno pobrinulo se održavanje vagona. U klimatiziranim vagonima na vratima WC-a zalijepljena je obavijest da su izvan funkcije. U neklimatiziranima nema obavijesti, ali su prestali funkcionirati već nakon sat putovanja.
09:00 Napokon smo krenuli za Zagreb, gdje bismo trebali stići u 12.24 sati.
08:55 Nakon cjelonoćnog čekanja, za nekoliko minuta trebali bismo krenuti za Zagreb. U 10 sati putovanja prevalili smo ukupno 60 kilometara.
08:30 Na putu smo već 10 sati. Za to vrijeme stigli smo od Osijeka do Vinkovaca.
07:56 Još nešto više od sat vremena do polaska za Zagreb. Odlučili smo malo "ubiti oko" do polaska. Moramo napomenuti da bi sanitarna inspekcija sigurno zatvorila kolodvor u Vinkovcima s obzirom da je zahod u zaista očajnom stanju. Zadnji put su sapun stavili 1995., a miris fekalija dodatno naglašavaju fotke Jure Francetića zalijepljene po zidovima kolodvora. Da ne bi bilo da samo kritiziramo, moramo istaknuti da su peroni ipak moderno uređeni, a ljudi koji rade na kolodvoru su veoma srdačni i pristojni.
Također, Vojislav i Hrvoje su trenutno jedini koji spavaju na vinkovačkom kolodvoru, a zbunjeni prolaznici ih gledaju kao da su u Zoološkom.
06:30 Brojimo dva i pol sata do polaska s kolodvora u Vinkovcima. S osmjehom na licu ispratit će nas prvi hrvatski predsjednik.
06:20 Budni smo, ovaj dečko nije:
Kako se ne parkirati:
01:30 Bili smo spremni na sve, a ponajviše na dosadu. No, putovanje je počelo neobično zabavno. Na osječkom kolodvoru zatekli smo mladoga Strahinju s harmonikom. Noćnim je vlakom, kao i mi, išao za Vinkovce.
“Prijatelj i ja ćemo nekoliko dana svirati”, rekao nam je Strahinja i odsvirao nam ljetni hit Despasito koji je rasplesao našeg Hrvoja.
U vlaku smo dobili dvije odlične vijesti. Pozvani smo na svadbu u Vinkovcima i doznali da u obližnjem Nuštru Marko Perković Thompson ima koncert. Lako smo odlučili – prvo Thompson, a onda svadba.
U Osijek smo stigli sa samo dvije minute zakašnjenja, a na kolodvoru novo iznenađenje. Anton je gledao naš live na Facebooku i odlučio nas dočekati.
“Trebao sam raditi na željeznici, ali to se nije dogodilo”, rekao nam je dok nas je vozio prema Nuštru. U Vinkovcima je noću toliko zanimljivo da je i druženje s trojicom Indexovih novinara primamljiva opcija.
U Nuštru, ludilo! Stigli smo tik pred vrhunac koncerta - Čavoglava. Umalo smo doduše zakasnili. Zapeli smo preko muškarca koji je raširenih ruku i nogu ležao na pločniku. Policajac mu je priskočio u pomoć, a mi smo donirali vodu.
“Hoćeš vode”, pitao je policajac ležećega.
“Neću vode, hoću pjevati”, promrmljao je zalegli. Policajac je, za svaki slučaj, pozvao hitnu pa neka pjeva nekome drugom kad skupi snage.
Na koncertu baš i nismo bili poželjni, Golemi Indexov mikrofon koji naš Dario nosi okolo bio je poput mamca za kretene.
“Odi u kut!”, rekao mu je muškarac nakon što je zgrabio mikrofon. Valjda to u Nuštru nešto opako znači. Ionako je postalo dosadno pa smo krenuli natrag za Vinkovce, a tamo nas je dočekala rakija. Svatovska šljivovica s Tanjine i Markove svadbe. Odlična, vjerujte nam na riječ. Probali smo je uz Bosut. Najsporiju rijeku u Europi kako su nas obavijestili na njenoj obali. Prigodno, kad već putujemo najsporijom željeznicom red je da cijelu noć pijuckamo rakiju uz najsporiju rijeku. Ujutro krećemo dalje. U 9.30 kreće vlak za Zagreb. Pratite nas ovdje i na Facebooku. Bit će još puno javljanja.
00:50 Stigli smo do Vinkovaca nakon što smo neplanirano završili na Thompsonovom koncertu. Sad samo trebamo čekati do 09:00 kad nastavljamo vožnju do Šibenika. U Vinkovcima nas je dočekala domaća rakija i najsporija rijeka u Europi. Nešto kao HŽ.
00:00 Zaključili smo da nam je dosta Thompsona za jednu noć i krenuli smo na svadbu.
23:37 Ušli smo u Nuštar na koncert Marka Perkovića- Thompsona. Zašto? Treba nekako ubiti vrijeme do 9 ujutro.
23:13 Stigli smo u Vinkovce s minutom kašnjenja, a tamo nas je dočekao čitatelj koji nam je ponudio prijevoz i obilazak grada. Pozvani smo i u Nuštar gdje se održava Thompsonov koncert.
22:35 Krenuli smo za Vinkovce. Ispratio nas je mladi Strahinja s harmonikom, a već smo dobili i poziv na svadbu u Vinkovcima
22:15 Naši reporteri čekaju vlak koji kreće za Vinkovce u 22.30
Bilo je i duljih željezničkih putovanja i željezni su konji vukli putnike kroz opasnije predjele, ali teško da se itko ikada usudio baš Hrvatskim željeznicama uputiti na tako dalek put. Upravo zato na ekspediciju kreće čak troje reportera – da povećaju šanse da barem jedan živ dođe do cilja.
Avantura počinje u subotu u Osijeku 22:30, a trebala bi završiti u nedjelju u 23:18 u Šibeniku. No, naši hrabri reporteri pretpostavljaju da bi se moglo itekako odužiti poučeni iskustvom od prije nekoliko dana kada je vlak od Splita do Zagreba kasnio pet sati. Pet sati kašnjenja na putovanju koje bi po voznom redu trebalo trajati šest sati. Analogijom, do Šibenika bi mogli putovati i 48 sati, no oni su na sve spremni.
Na putu ih čekaju nebrojene stanice, nekoliko presjedanja, a nadamo se i puno zanimljivih sugovornika. Njihovu avanturu možete uživo pratiti ovdje i na Facebooku, a možete im se i pridružiti na nekoj od postaja. Prva od njih je cjelonoćno čekanje na vinkovačkom kolodvoru. Jer Hrvatske željeznice su tako složile vozni red i oglasile ga kao izvrsnu sezonsku ponudu.