Ispovijest dubrovačkog Galeba iz 70-ih: Mršavi smo kao lovački psi, naporno je to

Foto: Plavi vijesnik

HRVATSKA obala poznata je po predivnom moru i plažama, ali i po Galebovima, lokalnim zavodnicima koji su osobito skloni lijepim turisticama. Kako je izgledao život jednog dubrovačkog Galeba otkrit ćete u intervjuu iz 1970. koji donosimo u suradnji s Yugopapirom. 

Srpanj 1970: Svijet je uistinu malen. Galeba sam drugi put sreo u Stockholmu. Bio je dobrog raspoloženja i činilo mi se da ga je naš susret obradovao. Tamnoput i crnokos, očiju kao dva divlja kestena, visok i širokih ramena svraćao je na sebe pažnju skandinavskih djevojaka, kojima odgoj i standard dopuštaju da otvoreno gledaju u sve što im se sviđa.

"Dobro vas krila služe kad ste stigli do Švedske", pozdravih Galeba peckavom aluzijom na naš razgovor u njegovu rodnom gradu.

-"Još uvijek... dobar dan. Tko bi rekao da ćemo se ovdje sresti!"

Galeba sam prvi put sreo u hotelu "Excelsior", na bazenu, u veljači, za Galebove u mrtvoj sezoni. Počeli smo razgovor oko loptice za stolni tenis, pa zatim, riječ po riječ, dovedosmo u zanimljiv odnos njegove podatke i moju znatiželju o pothvatima Galebova. Naravno, ono što me zanimalo nisam čuo odmah na bazenu, čim sam upoznao Galeba, već poslije nekoliko sati i uz garanciju da ću poštovati diskreciju.

Galeb dubrovački

Galeb mi je najprije ispričao kako je pohađao i završio Pomorsku školu, kamo je sve plovio, što sada radi - i sve što je ispričao, a provjeriti nije bilo teško, bila je potpuna istina.

Pa kako to da ste onda Galeb?

"Vi tako pitate kao da biti Galeb znači činiti nešto strašno što ne dolikuje ispravnom mladom čovjeku. A nije tako. Galeb je mlad čovjek, najčešće rođen i odrastao u Dubrovniku, sličan po svemu svojim vršnjacima u ostalim gradovima. Ono u čemu je iznimka, dakle Galeb, okolnost je što živi u Dubrovniku, gradu velikog turizma."

Znači, svi mladi ljudi u Dubrovniku Galebovi su u vrijeme turističke sezone?

"Ne, ne svi. Mnogo mladih ljudi..."

Kako ste postali Galeb?

"Kao i ostali... školski praznici, Dubrovnik pun turista, plaže..."

Pitam doslovno...

"Nauči se to od starijih ... Sjećam se detalja svoga prvog leta... prolazili smo čamcem pokraj manje plaže i jedan Galeb mi je rekao da skočim u more i isplivam u blizini turistice koja je ležala sama i čitala knjigu. Naime, kad mlada djevojka na plaži čita knjigu, to je uvijek dobar znak za Galeba, što ja onda nisam znao. Učinio sam kako mi je rečeno i..."

I?

"Ispalo je smiješno jer turistica nije znala engleski, a ja sam jedino na tom jeziku znao kazati nekoliko rečenica, onih rečenica iz školskog udžbenika... No, u takvim neprilikama pomažu blagodati zbog kojih je turistkinja i došla u Dubrovnik, a to su more, brod, vino, mjesečina... Ja danas više i ne znam kako sam dogovorio sastanak za dvadeset sati iste večeri, niti znam na kojem jeziku sam objašnjavao historiju zidina... Tako sam počeo. Poslije to ide sve nekako samo od sebe, krila narastu..."

I uvijek uspijevate?

"Pazite, teško je reći uspijevamo li ili ne, jer to ovisi o Galebu."

O Galebu, a ne o turistici?

"Ne o turistici. A evo zašto... zamislite koliko na dubrovačkim plažama svakog dana ima usamljenih kupačica, a vjerujte mi, ima ih mnogo... Galeb leti i promatra... ako je početnik ili ne bira, dakle ako nema zahtjeva, on ne može a da ne uspije. Druga je stvar kad se Galeb odluči na naročiti let, ili kad se kladi..."

Dakle, i kladite se?

"Mladom i nezaposlenom čovjeku svašta pada na pamet... kladimo se, vrlo često..."

Kako se kladite?

"Ima raznih oklada. Recimo, pojavi se na plaži neka ljepotica, ili neka poznatija ličnost... Ponekad se kladimo i na broj, na primjer tko će u određenom roku osvojiti više turistica, pa... kladimo se na vrijeme, da u što kraćem vremenu osvojimo..."

Nema odmora

A umor?

"Spavamo prijepodne, spavamo vrlo malo... Galebovi su u turističkoj sezoni mršavi kao lovački psi... Naporno je to!"

Stoje li letovi mnogo novaca?

"To je stvar stila. Pravi Galeb je kavalir u pravilu. Mi se čak šalimo da nije red razgovarati s damom prazna želuca... Inače, ima letova koji donose novac. Ja nisam nikada letio za novce, ne mogu... to je rabota sa starijim gospođama, a meni je žao nekako, najviše sebe..."

Kako je s darovima?

"Stvar stila. Otiđite na poštu u Dubrovniku i raspitajte se koliko paketa i većih preporučenih pisama primaju Galebovi poslije turističke sezone..."

Vi ste čovjek obrazovan i inteligentan. Kako vi to sve tumačite?

"Slušajte, nema u svemu tome mnogo toga da se tumači. Prilično sam putovao, bio sam u Engleskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj, Francuskoj, Italiji, Americi, Japanu. I meni se čini da su ljudi više usamljeniji nego što se to pretpostavlja.

I još nešto, u svijetu se radi drukčije nego u našoj zemlji! U Americi sam promatrao prodavačice po velikim robnim kućama... slušajte, pa to je pakao! I sada vi zamislite kad se jedna takva prodavačica oslobodi te užasne discipline radnog mjesta! A nešto od psihologije tih prodavačica ima u svim ženama koje dođu u Dubrovnik. S druge strane imate one žene koje ne rade ništa, koje imaju sve, kojima je dosadno. Ja sam boravio na brodovima i znam što je dosada... ne biste vjerovali što je sve čovjek u stanju načiniti iz dosade. Ima tu još nekih komponenata, ali ja sam se raspričao tako da ćete kazati kako od leta Galebova pravim nauku..."

Koliko turistica upozna jedan Galeb?

"To je teško reći... Ne shvatite to kao neskromnost i vjerujte da ja baš nisam neki veliki Galeb, ali prošle godine, od nedjelje do ponedjeljka, dakle u tjedan dana, upoznao sam jedanaest turistica..."

Ako pomnožimo...

"Ne množite, jer račun neće biti točan... Ja sam naveo primjer iznimnog tjedna..."

A gdje najčešće završava let Galeba?

"Eh, gdje sve... od kabine na kupalištu... do livade pokraj dubrovačkog aerodroma..."

Galeb doživljava i neugodnosti...

"Male. I rijetko kada. Ali zato doživljava mnogo smiješnih stvari. Znate, kad ljudi pobjegnu iz svog poduzeća, svog stana, svoje zemlje, ponašaju se pomalo smiješno, pa i budalasto..."

Jeste li uvijek korektni prema damama?

"To je nepisano pravilo Galebova. Nama je stalo do nas i do našeg grada."

Jeste li se kao Galeb zaljubili?

"Preko ušiju, strašno... Prije tri sezone. Bila je to najljepša djevojka koju sam vidio. Letjeli smo svi, najiskusniji Galebovi letjeli su i po pet-šest puta... Ništa! Ja sam s tom djevojkom bio u brodu jedne noći do svitanja... a ruke kao da su mi oduzete. Nevjerojatno!"

Vi ćete se oženiti jednog dana...

"Jasno. Ovaj, da vi mene niste pogrešno shvatili? Ja ništa ružno ne mislim o ženama. Bašta nebeska, kažemo mi u Dubrovniku, prostrana je i u njoj raste svako bilje... Ja sam kao Galeb upoznao mnogo žena i mogu reći da su žene divne. Ima iznimaka, naravno..."

Da, skoro zaboravih reći nešto prilično važno o susretu s Galebom u Stockholmu. Mislim važno s obzirom na dubrovačke Galebove: moj poznanik Galeb boravio je u Švedskoj oko mjesec dana. Pozvale su ga u goste dvije djevojke koje su bile na godišnjem odmoru u Dubrovniku...

Tekst: D. Kalajdžić (Plavi vjesnik, 1970.)

Pročitajte više