OSOBE s izraženim narcizmom mogu se činiti samouvjerenima i sretnima, no postavlja se pitanje kako se doista osjećaju. Novo istraživanje sugerira da narcizam možda ima i neke pozitivne strane, osobito kad je riječ o samopoštovanju, no priča je složenija nego što se na prvi pogled čini. Dok grandiozni narcisi djeluju kao da imaju sve, studija koja je analizirala narcizam i samopoštovanje u različitim kulturama otkriva neočekivane spoznaje o njihovoj dobrobiti, piše Psychology Today.
Biti u društvu grandioznog, izrazito egocentričnog narcisa može biti neugodno iskustvo. Takve osobe djeluju toliko samopouzdano da se čini kako nikada ne sumnjaju u sebe, što vas može navesti na negativne usporedbe. S druge strane, vi ste vjerojatno svjesni svojih mana i ograničenja.
Paradoks sretnog narcisa
Postoje razlozi za pretpostavku da su narcisi zapravo najmanje sretni ljudi. Teorije narcizma razlikuju dva tipa: grandiozni, koji živi u svijetu beskrajnog samopouzdanja, i ranjivi, čije postojanje ovisi o odobravanju drugih. Neki stručnjaci tvrde da se ispod oklopa superiornosti grandioznog narcisa krije krhak i nestabilan osjećaj vlastite vrijednosti.
Najnoviji doprinos ovoj raspravi dolazi od tima sa Sveučilišta u Southamptonu, predvođenog Constantineom Sedikidesom, koji je u studiji iz 2026. nastojao "dati novi teorijski doprinos razumijevanju subjektivnih dobrobiti narcizma". Pritom su grandiozni i ranjivi narcizam tretirali kao dva odvojena entiteta.
Ključ za razumijevanje potencijalno veće dobrobiti grandioznih narcisa leži u kombinaciji samopoštovanja i kulturnih vrijednosti koje naglašavaju individualizam. Iako mogu biti antagonistički nastrojeni i smatrati da imaju pravo na sve, ističu se i po osobinama koje se povezuju s dobrobiti, kao što su optimizam, inteligencija, kreativnost i vizija.
Kako bi održali napuhanu sliku o sebi, koriste se asertivnom samopromocijom i nastoje utjecati na druge, a pritom ne osjećaju unutarnji nemir.
Ranjivi narcisi, s druge strane, proživljavaju snažne unutarnje turbulencije. Često osjećaju sram i zavist te imaju loše odnose s drugima. U pozadini svega toga nalazi se izrazito nisko samopoštovanje. Možda se čini čudnim teoretizirati da bi grandiozni narcis mogao biti toliko zadovoljan sobom.
Povezanost narcizma i sreće na kušnji
Na temelju 100 prethodnih studija koje su obuhvatile više od 52.000 ljudi, Sedikides i suradnici proveli su meta-analizu. Usporedili su povezanost grandioznog i ranjivog narcizma s osjećajem dobrobiti. Polazeći od ideje da kulturni naglasak na individualizmu može utjecati na te veze, testirali su hipotezu o "podudarnosti pojedinca i kulture". Drugim riječima, u izrazito individualističkoj kulturi, grandiozni narcis trebao bi biti na vrhu ljestvice sreće.
Analiza je potvrdila da su grandiozni narcisi najsretniji u individualističkim kulturama. Međutim, neovisno o kulturnom kontekstu, i dalje su postizali visoke rezultate na ljestvicama sreće. Isto nije vrijedilo za ranjive narcise. Bez obzira na kulturu, njihov osjećaj dobrobiti ostao je nizak, prvenstveno zbog niskog samopoštovanja.
Tumačeći nalaze, autori postavljaju pitanje kako grandiozni narcisi uspijevaju održati visoko samopoštovanje. Kao što autori ističu, narcisi imaju niz neugodnih međuljudskih osobina: mogu biti nasilni, agresivni, usmjereni na status i bezobzirni. Kako onda mogu biti tako sretni?
Odgovor, sugeriraju, leži u njihovoj iskrivljenoj interpretaciji onoga što drugi misle o njima. Oni jednostavno ne dopuštaju da negativne povratne informacije prodru kroz njihov, slikovito rečeno, neprobojni oklop. Štoviše, u individualističkim kulturama okružuju se sličnima i zajedno grade još jače obrambene zidove.
Ranjivi narcisi predstavljaju suprotnost. Njihovoj nesreći pridonosi neuroticizam, osobina koja se ne vrednuje različito u kulturama, zbog čega za njih nije bilo značajne veze između podudarnosti pojedinca i kulture.
Sretni, ali napreduju li kao osobe?
S napuhanim osjećajem vlastite vrijednosti, koji se dodatno pojačava u kulturama koje cijene individualizam, čini se da narcisi lagodno kroče kroz život. No, je li sreća jedina mjera dobrobiti? Razvoj i prilagodba na životne uspone i padove važniji su od pukog osjećaja da ste na vrhu svijeta.
Odbijanje je jedna od situacija koja bi vas trebala potaknuti na preispitivanje. Ljudi koji ne mogu učiti iz svojih neuspjeha možda jesu "sretniji" jer ih ne priznaju, ali mogu li zbog toga rasti kao osobe? Studija sa Sveučilišta u Southamptonu sugerira da je odgovor vjerojatno "ne".
S druge strane, kod ranjivih narcisa neuspjeh pokreće suprotan proces. Potvrđujući njihov nedostatak samopoštovanja, ni oni ne dobivaju vrijedne povratne informacije koje bi im mogle pomoći da ojačaju sposobnost suočavanja s budućim izazovima.
Ukratko, biti sretan nije jedino mjerilo dobrobiti, pogotovo ako vas vaša osobnost sprječava da se prilagodite životnim zahtjevima. Realan osjećaj vlastite vrijednosti vodit će vas prema većem ispunjenju.