VALJDA još jedini glazbenik s prostora bivše države koji nije pao pod trend ponovnog okupljanja, u intervjuu za srpske Večernje novosti otkrio je kako provodi dane u nizozemskom gradu Utrechtu gdje se preselio nakon što je "publici pružio sve što je mogao". Kako s novinarima ne komunicira uopće ili vrlo rijetko, a pogotovo ne sa onima s naših prostora, oglašavanje Johnnyja Štulića iznenadilo je mnoge.
Da se i nije previše promijenio te da se usprkos generalnoj besparici koja ga je opkolila ne planira vratiti "tamo gdje je dom" legendarni Štulić jasno je poručio u svome stilu. "I da dođem privatno, ne bih mogao praviti se da me nitko ne poznaje, a kad je već tako, zašto ne bih odmah došao sa gitarom? Znam da sam dobrodošao, ali život nije bajka", poručio je legendarni frontmen još legendarnije grupe koja je postala sinonim za novovalni đir koji je vladao '70-ih i početkom '80-ih. Stati s gitarom pred velike mase ne planira, zadovoljava se jedino pisanjem knjiga, čak je i nogomet napustio za kojeg je tvrdio da je kao rođen. San da jednog dana istrči na veliki Wembley za Štulića je ostao baš to - samo san.
Danas, sa navršenih 56 godina ne ubire plodove svoje velike slave, već to umjesto njega rade drugi, koji se "kite tuđim perjem", ali Štulića niti to ne zanima. Srpski novinari dotaknuli su se teme oko sporne prodaje Croatie Recordsa koja je '90-ih objavljivala ploče Azre kao reizdanja na CD-ima. "Ne mogu uzeti taj novac jer bih onda time opravdao da oni imaju pravo prodavati te albume, a nemaju nikakvo pravo. Druga stvar je što su to njihovi obračuni, a ne moji. Neću uzeti dvije tisuće nečega da bih njima opravdao 200 tisuća, koje su moje i koje su mi ukrali. Nije stvar u novcu. Imali smo ugovor kao nogometaši, na šest mjeseci, što je značilo da za tih šest mjeseci ne smijem ponuditi materijal drugoj kompaniji. To se zove akumulacija kapitala i nekad se učilo u školama kao dijalektički materijalizam", rekao je Johnny koji prije svega živi od svojih principa, pa koliko ga god oni koštali.
"To nikad nisam radio, to su stvari za filmove"
U intervju osvrnuo se Štulić i na današnju glazbu. "Izgubio sam pojam o vremenu. Najbolja muzika je bila šezdesetih, sedamdesetih je već prošao vlak, a ja sam karijeru napravio osamdesetih, čak i devedesetih. Imam 400 CD-a, sve iz šezdesetih i sedamdesetih, ali ih nisam slušao na zvučnike sigurno šest-sedam godina. Odavno nema dobre glazbe, evo već 20 godina. Posljednje dobro bili su punk i novi val krajem sedamdesetih. Devedesetih glazbe doslovce nije bilo, od 2000. također. Ali, nije svaki dan nedjelja, zar ne?", rekao je Štulić koji nije mogao a da ne spomene i naše pjevače, glazbenike, kantautore...
"Dan danas ne razlikujem tko je Thompson, a tko Alka Vuica. To je sve sedam osmina", rekao je Štulić za kojeg svi oni koji su surađivali s njim tvrde da je hirovit, svojeglav, tiranin, svađalica i egomanijak. Gitaru je zamijenio perom, a trenutno piše "enciklopediju" o Azri. Ta će knjiga biti najbliže što će obožavatelji moći prići do Štulića, jer o okupljanju i ne pomišlja. "To nikad nisam radio, to su stvari za filmove", zaključio je Johnny.
Sanja Cicvara
Foto: Muzika