SVOJIM besprijekornim naglaskom i karijerom natopljenom Shakespeareom, Kenneth Branagh djeluje kao Englez do srži. Bio je potreban emotivan film da mnoge podsjeti da je zapravo iz Sjeverne Irske.
Obitelj mu se preselila u Englesku kad mu je bilo devet, bježeći od vjerskog nasilja u pokrajini koju je dirljivo opisao u crno-bijeloj drami Belfast. U ponedjeljak je 61-godišnji Branagh osvojio Oscara za najbolji originalni scenarij, svoj prvi u osam nominacija u rekordnih sedam kategorija.
"Nikad nećemo zaboraviti sve one koje smo izgubili u srceparajućoj, dirljivoj ljudskoj priči u nevjerojatnom gradu Belfastu, na čudesnom irskom otoku. Ovo mnogo znači", rekao je Branagh primajući nagradu.
"Nekome tko je u maloj kući u radničkoj obitelji na sjeveru Belfasta na crno-bijelom televizoru gledao dodjelu Oscara, mnogo znači biti ovdje."
Belfast je rođen u pandemiji koja je Branagha podsjetila na odrastanje u protestantskoj obitelji u ulici miješanih vjera. Film je smješten u 1969. kad je vjersko nasilje eksplodiralo i kad su katolici protjerani iz tog područja.
"Pandemija me vratila u 'lockdown' koji smo tada iskusili, kad su obje strane ulice bile zabarikadirane", kazao je.
Za Belfast je bio nominiran i za najboljeg glumca i kao producent za najbolji film. Time je posao prva osoba koja je nominirana za Oscara u sedam različitih kategorija.
Prve dvije nominacije, za glumu i režiju, bile su još 1989., kad je bio u svojim dvadesetima, za adaptaciju Shakespeareova Henrika V.
Hamlet mu je 1996. donio nominaciju za najbolji adaptirani scenarij. Tri godine prije bio je s Labudovom pjesmom nominiran u kategoriji najboljega kratkog filma. Godine 2012. natjecao se za Oscara u kategoriji najboljeg sporednog glumca za film Moj tjedan s Marylin.