Foto: Press/Reddit/Forumi/Oglasnic/Facebook/Instagram/Wikipedia
AKO STE odrastali u osamdesetima i imali sreće, vjerojatno se i dan danas sjećate dana kada je u vašu kuću ušla 8-bitna kutija zabave, jedan i jedini Commodore 64.
I dok ćete na Wikipediji pronaći podatke da je ovo najprodavanije kućno računalo svih vremena koje je najveći dio osamdesetih dominiralo tržištem, činjenica je da smo u kolovozu 1982. dobili izuzetno kvalitetno i većini pristupačno računalo koje je uspjelo zadržati našu pažnju više od deset godina, a mnogi se (uz pomoć raznoraznih emulatora) rado vraćaju u djetinjstvo, iako na pametnim telefonima koje nosimo u džepovima možemo zaigrati daleko naprednije i kvalitetnije video igre.
Apple, ZX Spectrum, BBC Micro, Atari pa čak i Commodoreova Amiga bili su podjednako, a u pojedinim slučajevima i daleko kvalitetnija računa, ali i Komodorac je imao "ono nešto".
Odlučili smo se stoga prisjetiti par stvari vezanih uz ovu neprežaljenu legendu iz djetinjstva. Oni mlađi mogli bi nešto i naučiti. Doduše, to znanje bit će im potpuno beskorisno, ali ako su zainteresirani za to da vide kako su igrali naši stari, ovo je dobar način.
Svaki klinac eksplodirao bi od sreće kada bi mu netko (najčešće iz Njemačke, Švicarske i slično) dofurao ovu kutiju u kojoj se nalazilo najbolje računalo svih vremena.
Neki su imali prilike upoznati i nešto jaču 128-icu koja je, ako ste računalo koristili isključivo za zabavu, bilo identično kao "šezdesetčetvorka", ali veće.
RF kabelom spojili biste ga na TV...
I pred vama se otvorio ovaj predivni plavi ekran.
A ako niste imali kertridže s igrama ili raznoraznim "loaderima" i "turbo loaderima"...
...morali ste naučiti nekoliko komandi iz knjižica poput ove...
...ili neke napredne forice iz časopisa poput ovih...
...ili ovog s Bajagom na naslovnici...
Uglavnom, neki od vas možda pamte i čemu je služila komanda Load "*",8,1 koju danas možete pronaći i na majicama koje redovito nose geekovi. Inače, vjerojatno je bolje pamte sretnici koji su u to vrijeme imali disketnu jedinicu jer ova komanda izlistala bi vam sadržaj diskete)...
Govorimo o ovome...
A u nju ste umetali ove savitljive divote.
Međutim, velika većina nas koristila je stari dobri kazić.
Neki su bili dovoljno bogati da nabavljaju isključivo originale...
Ali velika većina svoje bi igre nabavljala od lokalnih/regionalnih pirata i kolekcija bi nam izgledala daleko jadnije...
Igre bismo naručivali iz Beograda, a ponekad i iz Zagreba i dolazile bi na običnim kazetama koje bi imale omot s popisom igara i pripadajućim brojem koji bi označavao mjesto na kojem bi se igra nalazila. Kazete bi ponekad imale isprintani popis, a često su ih likovi znali našvrljati rukom.
Igre na kazetama dolazile su s još jednim problemom. Ponekad biste morali naštelati glavu, a to se radilo uz pomoć šrafcigera. Da, djeco, nekad se za igru morao koristiti alat, a ne vi koji samo skinete igru s neta i dva puta kliknete.
Inače, ovo što vidite na slici je idealna situacija jer ponekad niste pored sebe imali savršen šrafciger pa biste našli neki deblji i manijakalno proširili rupu jer... seljačine...
Uglavnom, glave smo štelali uz pomoć softvera koji bi vam ravnim ili neravnim linijama pokazivao je li glava naštimana ili ne...
Nakon toga bi počelo očitavanje igre, a ekran je izgledao ovako...
Nekoliko bi vam minuta izazivao napadaj epilepsije...
A ako ste imali sreće, tih par minuta završilo bi s ovom porukom, nakon čega biste utipkali "run" i zabava je mogla početi.
Budući da smo u bivšoj Jugi bili lopovi, najčešće bi nas dočekao jedan od ovih "cracktroa" jer uglavnom smo igrali piratske igre...
Neke su igre pored naziva imale i "+", što je značilo da ste mogli i varati (beskonačni životi, mogućnost preskakanja nivoa i tako dalje)...
Nažalost, ono što bi vas nakon desetak minuta zajebancije dočekalo razočaralo bi i najtolerantnijeg današnjeg klinca jer grafika je bila očaj...
Naravno, nama je bila totalni svemir jer bolje nije postojalo...
Šore bi izgledale ovako...
Napucavanja ovako...
A nogomet ovako. Ukratko, daleko je od PES-a i FIFA-e.
A znalo se tu pronaći i malo slobodnijeg sadržaja (za one koji ne znaju, porno igre redovito su bile dno dna).
Osim ako se nije radilo o pokeru na svlačenje. To je bilo OK...
Za igru smo koristili džojstike. Neki su pripadali timu "Quickshot"...
A drugi timu "Competition Pro"...
Postojao je i miš, ali većina korisnika upoznala ga je tek dolaskom Amige...
Uglavnom, kad bi sve bilo gotovo, udaralo se po igrama dok se kutija za napajanje nije otopila.
Sve u svemu, Komodorac - bio je zakon!