SMIJEMO li se šaliti sa silovanjem? To je pitanje koje se ovih dana pojavilo na gotovo svim portalima. Čim netko ovako formulira pitanje, vjerojatno ćete nagonski odgovoriti "ne" jer radi se o temi s kojom nema šale.
Na kraju krajeva, zašto biste to činili?
U silovanju, ubojstvu, genocidu, raku, smrti djeteta, pedofiliji, obiteljskom nasilju, pobačaju, Alzheimeru ili nepokretnosti jednostavno ne postoji ništa smiješno.
U isto vrijeme, trebamo se zapitati i zašto to pitanje uopće postavljati svim čitateljima? Koliko će vas izlaziti na binu da bi na komičan način pričali o temama koje su ponekad kontroverzne? Stand-up komedija je specifična i puno kompleksnija od toga da je površno promatrate u kontekstu toga biste li vi izgovorili isto što i oni.
Ne biste? OK.
Jesu li smjeli?
Bitnije pitanje je jesu li neki komičari uspjeli biti humoristični koristeći sve ove teme u svrhu nasmijavanja publike? Odgovor je: Da, mnogo puta. Štoviše, jako velik broj tih komičara smatramo najboljima.
I sad dolazimo do onog glavnog. Jesu li smjeli?
Osim ako živite u nekoj od fundamentalističkih vukojebini koje barataju apsolutnim istinama, ovo je tema o kojoj se isplati raspraviti, ali budite sigurni da ćete u konačnici doći da zaključka do kojeg su došli i mnogi drugi koji su se ovim pitanjem bavili puno dulje od vas - da, smjeli su, ali bolje da budu sigurni u to da je fora vrhunska jer hodaju kroz minsko polje i svaki korak može biti pogrešan.
Razloga je više, ali u ovom slučaju jedan je prilično bitan. Svi komičari, uključujući i hrvatskog komičara koji se ovih dana našao na udaru kritika, svoje su šale izrekli u okruženju u kojem je jedino mjerilo dopuštenosti ili nedopuštenosti to je li šala smiješna ili ne. Izvučete li je iz tog okruženja, vrlo se brzo možete naći u problemima jer dosta toga "izgubi se u prijevodu".
Ako nije duhovit, budite bez brige, "cancelat" će se sam, ne treba mu pomoć uvrijeđenih.
Isto tako, šala nije službena izjava niti citat izvučen iz komičarevog manifesta o Dopuštenosti silovanja. Šala je šala, a budući da kao i većina ljudi koji posljednja dva dana vrlo ostrašćeno raspravljaju o spornom nastupu, nisam bio prisutan niti sam šalu čuo uživo, jedino o čemu mogu i možemo raspravljati jest ideja da nečiji osobni doživljaj šale tretiramo kao platformu na kojoj ćemo stvoriti listu prihvatljivih i neprihvatljivih tema.
Bez uljepšavanja, to je suludo jer svakog od nas uvrijedit će nešto drugo i stvaranje takvih lista brzo bi nas dovelo do kompletnog gnjaveža koje ne izaziva reakcije jer nikog nije briga.
Nije mi sjelo, dakle, ne bi se smjelo
Nadalje, ne poznajemo osobu koju je šala toliko pogodila, ne znamo razumije li ironiju i crni humor i je li uopće shvatila i dobro prenijela poantu sporne šale. Znamo samo da ju je šala uvrijedila i da su se neki ljudi složili s njenom interpretacijom (iako vjerojatno nisu bili tamo), a to nije dovoljno da raspravljamo o tome je li nešto dopustivo ili ne.
Na kraju krajeva, jeste li ikad čuli neduhovitu osobu koja prepričava vic? Ako jeste, svjesni ste i činjenice da su takvi ljudi u stanju i urnebes pretvoriti u karmine.
I svatko od nas ima pravo biti zgrožen bilo kojom šalom bilo kojeg komičara. Možete napisati "ovo je najneduhovitije sranje ikad", na osobnoj ga razini "otkazati" tako da više nikada ne kročite u dvoranu u kojoj taj komičar nastupa, a možete čak napisati i da takve šale ne bi smjele biti dopuštene. Međutim, mediji i društvo imaju odgovornost ne davati pretjeranu težinu rečenici: "Nije mi sjelo, dakle, ne bi se smjelo".
To možemo koristiti kao povod za neku širu, potkovaniju i kvalitetniju temu o kojoj se možda isplati raspravljati, ali neki status je sam po sebi potpuno nebitan. Koga briga? Netko je otišao na stand-up nastup i tamo čuo nešto što mu se nije svidjelo.
Breaking news!
Super za lajkove, ali...
Svi smo svjesni da je politička korektnost užasno trendi i da možete skupiti hrpetinu lajkova svojim super naprednim pogledima na svijet. To je fenomenalan magnet za lajkove i šerove, a podjednako uspješno ujedinjuje ljude u omiljenoj razbibrizi razapinjanja pojedinaca koje ne poznajemo, ne razumijemo ili odbijamo razumjeti. Međutim, ne smijemo zaboraviti ni činjenicu da politička korektnost vrlo vjerojatno nije najučinkovitije oružje u borbi protiv društvenih nepravdi.
Svatko sa zakonskim minimumom ljudskosti složit će se oko većine bitnih tema prosječnog "internetskog borca za pravdu", ali ne i oko učinkovitosti njihovog dociranja.
Međutim, ovdje se i ne radi o društveno bitnoj temi. Komedija u stand-up klubu je mjesto na kojem ćemo se boriti protiv percepcije i tretmana silovanja u društvu? Stvarno? To više nije ni politička korektnost. To je nešto gore. To je virtue signalling prekenjavanje, a postignuća tog "pokreta" i stvaran utjecaj na društvo, jednog ćemo dana u udžbenicima skupno strpati u rečenicu "neko kretenoidno sranje koje se dogodilo zbog Facebooka".
Niti jedna društvena promjena nije se dogodila niti će se ikada dogoditi zato što je netko u dokolici zaključio: "Hm, ovo bi mogao biti dobar story".
Svi znamo kako će ovo završiti
I ponavljam, to NIKAKO ne znači da komičari ne bi smjeli biti na udaru kritike niti da se o njihovim nastupima ne bi trebalo raspravljati, ali ne tako da moralizatorski i bez stvarnog truda, uvjerenja i argumenata razapinjemo neistomišljenike i one koje percipiramo kao takve. I pogotovo ne ako to radimo tako da u prvoj rečenici automatski ispalimo "ne smije se" i zaključke donosimo na temelju "baš čitam da je netko čuo nešto što mu se nije svidjelo pa je napisao nešto što su drugi podržali iako sami to nisu ni čuli. Baš kao ni ja".
Takav površan pristup je savršen temelj za samo jednu stvar - još jednu obezglavljenu internetsku raspravu u komentarima. Klasičnu kakofoniju kretenoidne katastrofe. S jedne strane imat ćete one koji bi zabranili sve što im se ne sviđa, s druge strane one koji su užasno nadrkani na SJW vojsku i misle da je svijet otišao u kurac zato što se u Rings of Power pojavio crni vilenjak, a bit će tu i "pomagača" koji će komičara podržati na najgori mogući način - tako da relativiziraju silovanje i prepričaju par silovateljskih viceva.
Ono čega neće biti su zaključci. Nakon što se ispucamo, samo ćemo se prebaciti na novu temu o kojoj nemamo pojma i koja nas samo marginalno zanima.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala.