NY Times: Bogati nisu oni za koje mislimo da jesu. I sreća je nešto skroz drugo

Foto: Shutterstock

SADA znamo tko je bogat u Americi. I nije onaj na kojeg ste mislili. Revolucionarna studija četvorice ekonomista iz 2019. godine, "Kapitalisti u 21. stoljeću", analizirala je podatke o američkim poreznim obveznicima, lišena osobnih detalja, kako bi utvrdila tko dominira među 0.1 posto osoba s najvećim prihodima, piše The New York Times.

Studija nije govorila o malom broju poznatih tehnoloških i trgovačkih milijardera, već o više od 140.000 Amerikanaca koji zarađuju više od 1.58 milijuna dolara godišnje. Istraživači su otkrili da je tipični bogati Amerikanac, prema njihovim riječima, vlasnik "regionalnog biznisa", kao što je "trgovac automobilima" ili "distributer pića". To je šokiralo Timesova kolumnista Setha Stephens-Dawidowitza.

Tijekom prošle četiri godine, tijekom istraživanja za knjigu o tome kako važne informacije, koje su zakopane u gomilama podataka, mogu pomoći ljudima u donošenju odluka, Dawidowitz je pročitao tisuće akademskih studija. Rijetko kad je naišao na rečenicu koja bi promijenila njegov pogled na svijet. Ovo je bila jedna od njih. Nije razmišljao o posjedovanju autosalona kao o putu do bogatstva, nije ni znao što je tvrtka za distribuciju pića.

Koje su pouke iz podataka o bogatim Amerikancima?

Prvo, bogati ljudi imaju imovinu. Među onima iz vodećih 0.1 posto, otkrili su istraživači, oko tri puta više njih većinu prihoda ostvaruje od posjedovanja tvrtke nego od plaće. Plaće ne čine ljude bogatima ni približno kao kapital. Drugo, bogati ljudi obično posjeduju neseksi tvrtke. Druga studija, koju su proveli statističari Tian Luo i Philip B. Stark, ispitala je koje će tvrtke vjerojatno najbrže propasti.

Vrsta koja će vjerojatno najbrže prestati s poslom je trgovina pločama i CD-ovima. Prosječna trgovina pločama posluje samo 2.5 godina. Za usporedbu, prosječna zubarska ordinacija posluje više od 19.5 godina. Ostale tvrtke koje brzo propadaju uključuju trgovine igračaka (3.25 godina), trgovine odjećom (3.75 godina) i trgovine kozmetikom (4 godine).

Međutim, postoji mnogo neseksi poslova u kojima se ljudi obogate. To uključuje automehaničarske radionice, benzinske postaje i montiranje poslovne opreme. Treći važan čimbenik u stjecanju bogatstva je izbjegavanje nemilosrdne cjenovne konkurencije, odnosno stvaranje lokalnog monopola. Prevalencija vlasnika autokuća među prvih 0.1 posto daje naslutiti što je potrebno za bogaćenje.

Uspoređujući podatke iz dodatka studiji s državnim statističkim podacima, Dawidowitz procjenjuje da više od 20 posto autosalona u Americi ima vlasnika koji zarađuje više od 1.58 milijuna dolara godišnje. Autokuće imaju pravnu zaštitu; državni zakoni o franšizama često daju autodilerima ekskluzivna prava na prodaju automobila na nekom teritoriju.

Isto vrijedi za mnoge distributere pića, koji djeluju kao posrednici između proizvođača alkoholnih pića te trgovina i supermarketa. Distributeri pića već dugo su zaštićeni sustavom postavljenim nakon prohibicije otprije 100 godina, koji onemogućuje tvrtkama za proizvodnju pića da same distribuiraju svoje proizvode.

Naravno, ako nakon ovoga pokušate kupiti nečiji autosalon, možda nećete imati puno sreće. Vlasnici autokuća znaju koliko ih je dobro posjedovati.

Postoji li neki biznis koji ljude čini bogatima u kojem biste se mogli bolje snaći?

Dawidowitzov savjet za bogaćenje za nekoga s dobrim analitičkim vještinama i dubinskim iskustvom u nekom području je da pokrene posao istraživanja tržišta. Upotrijebite svoje specijalizirano znanje na tom području za pisanje izvješća, prodajte ih i dobro naplatite svojim kontaktima na terenu. Dawidowitz procjenjuje da je u vodećih 0.1 posto više od 10 posto vlasnika tvrtki za istraživanje tržišta.

Ako je pop kultura u pravu, bogaćenje je put do sreće. Je li to istina? Čini li novac zapravo ljude sretnima?
Baš kao što su anonimni porezni podaci, koji su istraživačima postali dostupni tek u posljednjih nekoliko godina, doveli do vjerodostojnog istraživanja o tome što zapravo čini ljude bogatima, novi izvori podataka u prošlom desetljeću dali su dosta uvida u ono što zapravo čini ljude sretnima.

Novac nije pouzdan put do sreće. Matthew Killingsworth sa Sveučilišta Pennsylvania proučavao je podatke više od 30.000 odraslih, što je daleko više od prethodnih studija o novcu i sreći. Razotkrio je popularni mit da novac ne utječe na sreću iznad prihoda od 75.000 dolara godišnje, ali je potvrdio zakon o smanjenju povrata novca. U konačnici, otkrio je dr. Killingsworth, učinci novca se smanjuju - morate nastaviti udvostručavati svoj prihod da biste dobili isti poticaj za sreću.

Studija tisuća milijunaša koju su predvodili istraživači na Harvard Business Schoolu otkrila je porast sreće koji počinje kada neto imovina pojedinca naraste iznad osam milijuna dolara. Ali učinak je bio mali, neto imovina od osam milijuna dolara nudi povećanje sreće koje je otprilike upola manje od povećanja sreće nakon sklapanja braka.

Što još ljude usrećuje osim stupanja u brak?

Najvažnija je studija sreće, prema Dawidowitzovom mišljenju, projekt Mappiness koji su utemeljili britanski ekonomisti Susana Mourato i George MacKerron. Istraživači su kontaktirali desetke tisuća ljudi preko mobitela i postavili im jednostavna pitanja: S kim su? Što oni rade? Koliko su sretni?

Iz toga su napravili uzorak od više od tri milijuna podataka. Dakle, što nam govore tri milijuna podataka o sreći?
Aktivnosti koje ljude čine najsretnijima uključuju seks, tjelovježbu i vrtlarstvo. Ljudi se osjećaju sretnima s romantičnim partnerom ili prijateljima, ali i u druženju s drugim ljudima, poput radnih kolega, djece ili poznanika.

Vrijeme igra samo malu ulogu u sreći, osim što ljudi imaju dodatni poticaj u raspoloženju za nekih izvanrednih dana, poput onih iznad 28 stupnjeva i sunčanih. Ljudi su sretniji kada su vani u prirodi, osobito u blizini vodene površine, osobito kada je krajolik prekrasan. Spoznaje iz podataka o sreći su očite. Kada je Dawidowitz svojim prijateljima rekao za ove studije, najčešći odgovor je bio: "Zar su nam trebali znanstvenici da nam to kažu?"

Ali Dawidowitz smatra kako postoje i neke dublje spoznaje u podacima o sreći. Ponekad gomile podataka otkrivaju šokantnu tajnu. U drugim slučajevima, podaci nam govore da nema tajne. To je slučaj sa srećom.
Ključno je da ovo imaju na umu ljudi koji ne čine očite stvari koje donose sreću. Takve osobe upadaju u zamke za koje podaci kažu da ih vjerojatno neće usrećiti.

Mnogi previše rade na poslovima s ljudima koji im se ne sviđaju - što nije put do sreće. Dr. MacKerron i ekonomist Alex Bryson otkrili su da je rad druga od 40 aktivnosti koje ljude čine nezadovoljnima i jadnima, samo ležanje s bolešću u krevetu čini ljude manje sretnima od rada. Ekonomist Steven Levitt otkriva da se ljude može potaknuti na otkaz kad nisu zadovoljni radnim mjestom. A kada daju otkaz, javljaju o povećanju sreće mjesecima kasnije.

Najsretnija mjesta

Mnogi se sele u velike gradove i provode malo vremena u prirodi - što također nije put do sreće. Studija koju su proveli ekonomisti Ed Glaeser i Josh Gottlieb rangirala je sreću svakog američkog gradskog područja. Otkrili su da je New York City najmanje sretan. Boston, Los Angeles i San Francisco također su imali niske rezultate. Najsretnija mjesta uključuju Flagstaff u Arizoni, Naples u  Floridi i gotovo cijele Havaje. A kada se ljudi presele iz nesretnih gradova na sretna mjesta, prijavljuju povećanu sreću.

Mnogi provode sate na društvenim mrežama - ni to nije put do sreće. Projekt Mappiness otkrio je da su od 27 aktivnosti u slobodno vrijeme društvene mreže na posljednjem mjestu po tome koliko sreće donose. Nasumično kontrolirano ispitivanje o učincima društvenih medija pokazalo je da su ljudi, kada su plaćeni da prestanu koristiti Facebook, provodili više vremena u druženju i prijavili veću subjektivnu dobrobit.

Podaci govore da postoje vrlo jednostavne stvari koje čine ljude sretnima, stvari koje postoje tisućama godina. Nakon što je Dawidowitz pročitao sve studije o sreći, zaključio je da se moderna istraživanja sreće mogu sažeti u jednu rečenicu - rečenicu koju bismo u šali mogli nazvati odgovorom na život temeljenim na podacima.

Odgovor koji se temelji na podacima je sljedeći - provedite sunčani dan s voljenom osobom na 30 stupnjeva s pogledom na prekrasnu vodu i vodite ljubav. To je mnogo lakše nego posjedovati autosalon.

Pročitajte više