O SPLITSKOM FESTIVALU svih se ovih godina moglo uistinu pročitati koješta. S jedne strane imali smo kritičare koji u cjelokupnom hepeningu nisu više vidjeli smisao jer svima je postalo kristalno jasno da mlađarija nikada neće biti u stanju stati rame uz rame s nekim od najvećih festivalskih zvijezda koje su s jednim od naših najvećih glazbenih događaja vremenom stvorile svojevrsnu simbiozu. U isto smo vrijeme mogli govoriti o festivalu koji stvara zvijezde, ali i o zvijezdama koje su festivalu davale težinu i važnost. Kako su godine odmicale, a stanje na sceni postajalo sve gore, postalo je jasno da se "lake note" šezdesetih i sedamdesetih uvelike razlikuju od lakih nota devedesetih pa se samim tim promijenila i plejada likova. Primjerice, jedna Maja Šuput teško da bi dijelila istu pozornicu s Terezom Kesovijom, ali isto tako, potpuno je suludo uspoređivati pjevačicu bez stvarnog hita i Kesoviju čija bi karijera po trajanju mogla biti baka mnogima na sceni. Svi ti prekaljeni izvođači već dugi niz godina nose titule "legendi" i potpuno je pogrešno očekivati da će "newcomeri" i anonimci izazvati istu reakciju.
I razumljivo je da se u takvoj situaciji ukazivanje neponovljivog Miše Kovača najavljuje kao događaj večeri ili drugi dolazak Isusa Krista. Svaka čast mlađim izvođačima, ali Mišino nerazgovjetno trabunjanje o iskustvu sa carinicima, kod publike je izazvalo daleko snažniju reakciju od bilo čega što smo u završnoj večeri imali prilike čuti od mlađe ekipe. No, oni se ionako moraju dokazati pa ovakve usporedbe nisu ni realne. Ipak, postavlja se pitanje postoji li šansa da to u ovakvom ozračju i učine (pod uvjetom da je glazba koju rade kvalitetna).
Prije ste trebali imati pjesmu, danas je dovoljno imati sise i barem jednog čovjeka koji tvrdi da ste zvjezdani materijal
Živimo u nekim drugim vremenima i "probiti se na sceni" ne znači isto što i prije četrdeset ili pedeset godina. Prije ste trebali imati pjesmu, danas je dovoljno imati sise i barem jednog čovjeka koji tvrdi da ste zvjezdani materijal. Upravo zato Ava Karabatić, osoba lišena bilo kakvog talenta i razlog zbog kojeg jodiramo sol, smatra da bi se i ona dogodine mogla pojaviti na festivalu. Da stvar bude gora, vjerojatno nije u krivu jer zaključke donosi na temelju onog što vidi (nadajmo se i čita), a vide se samo stupidni novinski naslovi, međunožja, bradavice i ljudi koji do naslovnica dolaze prostituiranjem intime. To je ono u što se medijski tretman domaće glazba pretvorio pa ne treba previše mozgati oko toga što je točno našu Avu natjeralo na ovu suludu zamisao. Nitko ne tvrdi da dobre glazbe nema, ali o njoj masovno ne čitamo jer glazbenici koji drže do sebe i onog što rade, novi album neće promovirati tako da izvrijeđaju bivše partnere, protrljaju usmine ili čine bilo što s repertoara nadprosječno netalentiranih za koje ne bi ni čuli da nije estetske kirurgije i očaranosti sisama. Naravno, valja biti realan i reći da Avu Karabatić nitko ne doživljava kao pjevačicu već više kao neobjašnjivu pojavu u rangu samozapaljenja ili karijere Josipa Katalenića. Ipak, to ne mijenja činjenicu da se o glazbenim podvizima takvih ljudi čita daleko češće.
Nažalost, za godinu dana standardi bi se vrlo lako mogli survati u ponor neukusa, a iz tog ambisa užasa mogla bi izroniti i "nova Ava", puna elana i želje za pobjedom. Ova fascinacija "poznatima" koji to ponekad i nisu, i ove je godine zaprijetila festivalu, pa smo još u drugom mjesecu čitali o popisu poznatih koji su se trebali pojaviti na festivalu i uveličati priredbu svojim dolaskom. Da, bilo bi lijepo da se gradonačelnik ili predsjednik pojave, ali nemojmo pretjerivati i tjerati ih da pjevaju jer poželjno je nadrasti poriv da se sve pretvori u seoski dernek. Ako se predsjednik pojavio na otvorenju olimpijskog bazena, to ne znači da bi se trebao svući u Speedo gaćice, gnjuriti suradnike i raditi "bombe" - dovoljno je da prereže traku. U jednu ruku, to je razumljivi populistički potez, ali s druge strane, radi se o cirkusu koji znatno umanjuje kvalitetu i podilazi niskim strastima onih koji smatraju da nešto vrijedi samo onda kada je nakrcano političarima i facama iz tabloida. Isto tako, nivou festivala nikako ne pomažu ni prizemni i loše napisani skečevi koji su u tolikom sukobu sa humorom da uz njih čak i Mucalo koji pjeva o hobotnici djeluje kao umjereno duhoviti i upućeni morski biolog.
Fokus se prebacio na neke banalnije i s glazbom potpuno nepovezane teme
Realno gledajući, ako ćemo suditi prema onome što smo o festivalu mogli pročitati, mogli bi zaključiti da je pedeseti po redu Splitski festival izrodio sljedeće hitove: Severina je nosila minicu, Kerum nije zapjevao, Thompson je pričao o svojim nepostojećim milijunima, Ava Karabatić zaključila je da s Grdovićem dijeli ljubav prema lokanju i bančenju, Oliver se nije pojavio jer ima pametnijeg posla, Grdoviću se to nije svidjelo, Tereza Kesovija je zaboravljena u hotelu, policija je prekinula nastup Magazina, Joleta i Giuliana, Jelena Rozga nosila je minicu, Andrea Šušnjara je seksi, Grdović je pijan i na tabletama, a Maja Šuput gaji simpatije prema perikama. E da, pobijedili su neki vatrogasci o kojima ćete vjerojatno čitati samo ovog dana. Dakle, pravi glazbeni spektakl, nema što. Jasno je da ne govorimo o novim zvijezdama i novim hitovima kada je jedan od najdugotrajnijih festivala na ovim prostorima scenu obogatio isključivo tračevima i blebetanjem o tome tko što nosi i tko se nije pojavio. I naravno da ćemo govoriti samo o starim izvođačima jer oni dolaze iz vremena kada se o glazbenicima govorilo prvenstveno u kontekstu njihovog životnog poziva, a ne životnih drama i modnih odluka. Takva klima samo dodatno ohrabruje organizatore da i sljedeće godine u priču ubace još više medijima zanimljivog sadržaja koji s plasiranjem nove i kvalitetne glazbe nema nikakve veze jer ipak su najvažnija zvučna imena i "vatromet".
Nitko ne priča o glazbi jer sama glazba odavno nije nešto što nas zanima. Fokus se prebacio na neke banalnije i s glazbom potpuno nepovezane teme. Drugim riječima, pedeseti Splitski festival mogao je biti i najbolji i najgori, ali to nikog ne zanima jer bez poznatih, alkohola, tračeva, minica i perika, mnogi izvan Splita za njega ne bi ni znali.