OVIH dana gledamo mnoštvo snimki Iranki koje u agoniji režu kosu u prosvjedima koji već tjednima traju u toj zemlji i ti prizori iznimno su potresni svakom zdravom ljudskom biću.
Privilegija života u kojem u panici gledaš frizera koji inzistira na tome da odreže ispucale vrhove i moliš ga da odreže što manje, a zatim slobodno šećeš ulicom bez marame, baciš pokoji flert, školuješ se, radiš i sama biraš muža ili ga sama šutneš Irankama je gotovo nezamisliva više od četrdeset godina.
Iranke nisu slučajno počele rezati kosu i nije riječ o trendu ili spontanoj reakciji, barem ne u potpunosti. Žene na tim područjima čupaju i režu kosu gotovo tisuću godina i to čine u očaju, žalosti i borbi protiv nepravde.
Čupanje (rezanje) kose u agoniji u nekoliko navrata spominje se i u Knjizi kraljeva (Šahname), iranskom nacionalnom epu koji se bavi poviješću i mitologijom drevne Perzije.
Žena je na tim područjima čupala i rezala kosu kad više ništa nije mogla učiniti i kada ju je očaj doveo do nepremostivog zida. Zato je rezanje kose u Iranu puno više od hira, reaktivne psihoze ili performansa.
Ženska kosa je big deal
Većina žena se teško odriče svoje kose. Duga kosa je oduvijek simbol ženske moći, ženstvenosti, zdravlja, ljepote, plodnosti i seksualnosti i upravo zato su ekstremisti u Iranu i ostalim zemljama u kojima vlada šerijat tu kosu odlučili pokriti.
Žene se kroz povijest kažnjavalo rezanjem kose i brijanjem glave. Tome je svijet svjedočio i tijekom ratova na području Europe. Žene su tijekom ratova šišali muškarci, i to najčešće zbog seksualnih veza s neprijateljima. Na taj način žena je bila kažnjena, stigmatizirana i ponižena te na glavi doslovno nosila teror muškaraca i dominaciju patrijarhata.
Vidjeti fotografiju ošišane žene iz Drugog svjetskog rata mnogima je jednako uznemirujuće kao vidjeti fotografiju mrtve žene. Zašto? Psihologija bi mogla objasniti, nećemo se petljati u struku.
Rezanjem kose i brijanjem glave žena se deseksualizirala, simbolično kastrirala i ponižavala. I dandanas se u nekim kulturama ženska djeca kažnjavaju i ponižavaju rezanjem kose. Toga imate čak i u Bosni i Hercegovini.
Dakle, da se zaključi, kosa je big deal.
Vlastoručnim rezanjem svoje kose Iranke nam upravo poručuju do kojih je granica došla muška opresija i teror moralne policije u toj zemlji.
Rezanje kose samo po sebi je vrsta agonije. Zato šalje moćnu poruku
Nakon što smo se nagledali očajnih Iranki kojima je rezanje kose samo maleni dio boli (i istovremeno oslobađanje od djelića boli) koju već desetljećima osjećaju pod terorom, uslijedila je reakcija žena Zapada.
Neke od žena na Zapadu, da ne griješimo dušu, priuštile su sebi duševnu bol stvarnog rezanja kose. Time su se na neki način solidarizirale s Irankama, u onih 1 posto boli koje osjećaju. Žene su rezale kosu na trgovima diljem svijeta i na njihovim licima se vidjela stvarna agonija koja je došla iz stvarnog suosjećanja.
Na slici iznad vidimo stvarnu poruku koju su žene doista poslale posljednjih dana. Nećemo se usuditi pretpostavljati, pak, da je većina njih podrijetlom s Bliskog istoka. Nismo rasisti da sudimo tko je koja žena na osnovu boje kože i kvalitete kose.
Za stvarno suosjećanje potrebno je, ipak, osjetiti dio boli koju osjeća druga osoba. Jer, što god mislili, odrezati kosu do granica "unakaženosti" je stvarna bol koja vodi ili barem može odvesti u stvarno suosjećanje, stvarni aktivizam i stvarnu borbu.
Moguće je da bi nekoliko desetaka tisuća ošišanih i "unakaženih" zapadnjačkih žena predvođenih slavnim ženama pred zgradama vlada ili EU parlamenta barem šokiralo i uznemirilo svijet i natjeralo ga da duboko razmisli o onom što se događa u Iranu.
No, to se ne događa.
Francuske glumice za slobodu žena u Iranu režu vrhove! Wow!
Svijet su potresle Iranke i njihova agonija u kojoj u suzama režu kosu, zatim i žene koje su shvatile poruku i pokušale je proslijediti, a onda je došlo vrijeme da se na pokret stavi veći fokus i da kosu krenu rezati žene u koje gleda cijeli svijet. Ako nepoznata žena na prosvjedu režući kosu uznemiri i potrese cijeli svijet, zamislite što bi mogla napraviti slavna glumica!
Dobra ideja je propala jer se žene kose jednostavno ne mogu odreći.
Tako je svijet ovih dana obišla kompilacija videa u kojemu francuske glumice "režu kosu" u znak podrške Irankama i to je proglašeno borbom. Zanemareno je da glumice u videu uopće ne režu kosu.
Dakle, rezanje kose već je banalizirano u medijima kroz škarice popularnih francuskih glumica koje su odrezale vrhove pred kamerama i to predstavile kao borbu za Iranke. Dva centimetra kose jedne poznate glumice zasjenilo je kilometre kose i svu patnju iranskih žena i onih koje su se s njima zaista solidarizirale.
Banaliziranje najveće ženske patnje našeg doba
Fanovi francuskih feministica sigurno će reći da je bitna simbolika i da nije važno koliko se kose odrezalo. Bitno je.
Odrezana ženska kosa ili obrijana glava svijet je uznemirila više puta, čak i kada je glavu u psihozi brijala Britney Spears ili kad je isto radila Jodie Foster na filmu. Ako svijet nešto ne uznemiri, svijet neće ni reagirati.
Zato je zapravo rezanje kose možda bilo dobra ideja, dok ju nisu upropastile one koje se predstavljaju kao hrabre borkinje za ženska prava.
("Smrtno je ozbiljna u svojoj borbi", Francuska, listopad, 2022.)
Odrezati dva centimetra ispucalih vrhova pred kamerom u točno određenom scenariju nakon kojeg se nije izašlo na ulicu ili pred zgradu vlade, nego vjerojatno u frizerski salon nije ništa drugo nego banaliziranje boli iranskih žena i pokretanje Instagram trenda koji će vjerojatno zahvatiti svaku influencericu željnu lajka.
Stotine njih, usudim se predvidjeti, idućih će dana odrezati vrhove ili pramen kose pred kamerom, nemajući pojma zbog čega i nemajući nikakvu ideju o tome kako živi njihova vršnjakinja u zemlji i društvu kakvo je iransko. Zapravo, ne usudim se predvidjeti. Usudila bih se okladiti.
I zbog toga bi Iranke ponovno mogle ostati same u svojoj agoniji.
(Na fotografiji: Od mene dosta aktivizma za danas!)
Ipak, to je stvarna simbolika odnosa Zapada prema Irankama
Žene u Iranu jedine su stvarne junakinje našeg doba, kao i žene Zapada koje su otišle u Iran ili u tu svrhu u svojim zemljama čine više od rezanja pramenčića pred kamerom. Međutim, za njih, naravno, nismo čuli u medijima koji se dive hrabrosti glumica u Parizu koje hrabro drže škarice za nokte.
Svaka mlada žena i djevojčica danas, gledajući Iranke, ima priliku vidjeti stvarnu žensku borbu protiv stvarne opresije. Žensku snagu i žensku hrabrost.
Feminizam se danas mora učiti od žena u Iranu, ali je svijet ipak izabrao da nas feminizmu uče privilegirane glumice koje u toplini svog doma podržavaju Iranke tako što škaricama za nokte režu dva centimetra kose u panici da ne bi odrezale više.
("Hrabrost jedne žene" Francuska, 2022.)
Odrezati više od jednog pramena ili ispucalih vrhova je zaista bolno. Zato glumice iz videa to nisu ni napravile. Nema tog lajka ili članka u novinama koji mogu nadoknaditi dvadeset centimetara zdrave kose koja se uzgaja godinama.
U ovom grotesknom videu u kojemu se (iz svakom razumnom čovjeku nepoznatog razloga) slave žene koje su se uspjele odreći ispucalih vrhova i pokojeg pramenčića u slavu žena Irana stvarna je simbolika odnosa većine zapadnjačkih woke feministica prema ženama u Iranu: Za njih su spremne žrtvovati onoliko koliko je potrebno da ne pokvare svoju frizuru.
Jebote, mogle smo se barem ošišati.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala