KADA Hollywood svake jeseni lansira prestižne art-filmove čiji je cilj dobiti "Oscara", velika je vjerojatnost da će ti projekti biti temeljeni na književnom djelu koje datira iz pretprošlog, ili u najboljem slučaju, prvoj četvrtini prošlog stoljeća. Stoga se "Okajanje" Joea Wrighta može smatrati svojevrsnim osvježenjem samo zbog toga što se temelji na romanu Iana McEwena koji je svjetlo dana ugledao 2001. godine.
McEwenov roman je doživio brojne pohvale, između ostalog, i zbog korištenja tehnika meta-proze u kojima se miješaju fikcija i stvarnost, a jedni te isti događaji pokazuju s nekoliko različitih stajališta. Scenarij uglednog Christophera Hamptona je prilično vjerno na platno prenio taj postupak, kao i strukturu romana podijeljenu na četiri djela.
Radnja započinje u ljeto 1935. na imanju britanske buržujske obitelji Tallis gdje mlada studentica Cecilia (Knightley) otkriva kako je zaljubljena u Robbieja (McAvoy), naočitog sina siromašne kućepaziteljice koji uz pomoć Tallisovih studira medicinu. I Robbie je zaljubljen u Ceciliju, ali njihovu kratku romansu će zakomplicirati 13-godišnja Cecilijina sestra Briony (Ronan), koja je i sama zaljubljena u Robbieja, i čije životno neiskustvo i ljubomora dovedu do toga da Robbieju bude uništen život. Nekoliko godina kasnije Robbie je prisiljen sudjelovati u drugom svjetskom ratu kao običan vojnik, a u kasno proljeće 1940. godine se u sjevernoj Francuskoj pred njemačkim tenkovima povlači na plažu kod Dunkerquea očekujući evakuaciju. Robbieja s druge strane La Manchea čeka Cecilia, koja je napustila studij kako bi radila kao bolničarka, ali i 18-godišnja Briony (Garai) koja je također bolničarka i koja brigom o ranjenim vojnicima nastoji okajati to što je mladi par lišila životne sreće.
Ugledni televizijski režiser Wright je već u svom ranijem filmu "Ponos i predrasude" kako se zna uspješno nositi s književnim adaptacijama, kao i s predočavanju engleske prošlosti suvremenom gledatelju. U "Okajanju" je okupio dio stare ekipe – glumice Keiru Knightley i Brendu Blethyn (koja tumači Robbiejevu majku) te skladatelja Darija Martinellija, čija glazbena partitura za ovaj film vješto koristi zvuk pisaćeg stroja. Wright koristi i svježe talente – mladog škotskog glumca Jamesa MacAvoya, poznatog po filmu "Posljednji škotski kralj", 25-godišnju Romolu Garai te 13-godišnju Irkinju Ronan koju, sudeći po kompliciranoj, ali uspješno odglumljenoj ulozi u ovom filmu, čeka vrlo dobra budućnost.
"Okajanje", s obzirom na pomalo nekonvencionalnu strukturu, kao i neobičan (i pomalo iznenađujući) završetak za Wrighta predstavlja poboljšanje u odnosu na hvaljeni, ali ipak rutinerski "Ponos i predrasude". Međutim, riječ je o filmu daleko od savršenstva. Razlog je u tome što Wright, zaljubljen u svoj film, prečesto nema srca koristiti montažerske škare te je film jednostavno predug. Najbolji primjer za to je najdomljivija scena "Okajanja" – prikaz potpunog rasula i očaja žalosnih ostataka britanske i francuske vojske koji čekaju da ih netko evakuira s plaža Dunkerquea. Scena pokazuje raskošan Wrightov talent, ali ne služi nikakvoj svrsi, osim tome da se Wright, kako je i sam priznao na jednom filmskom festivalu, "razmeće".
Ta je scena, s druge strane, mogla poslužiti kao svojevrsna ilustracija jedne od tema originalnog romana – odnosa fikcije i stvarnosti – s obzirom da su ratna propaganda i nacionalna mitologija evakuaciju iz Dunkerquea, odnosno bijeg pred Hitlerovim tenkovima, kasnije pretvorili u veliki britanski trijumf. Zbog tih, ali i drugih propuštenih prilika, "Okajanje" zaslužuje pohvale, ali ne onakve kakve bi trebao imati ozbiljni kandidat za "Oscara".
uloge: James McAvoy, Keira Knightley, Saoirse Ronan, Romola Garai, Vanessa Redgrave
režija: Joe Wright
proizvodnja: Universal/Focus Features, Britanija, 2007.
trajanje: 123 '
OCJENA: 7/10
Dragan Antulov