On je glumac rođen za blentave uloge, a TV ga je znao bolje iskoristiti od filma

Foto: Press

NAIZGLED glumac za blentave teenage sidekickove, programere s teglama ili nadmene japije s lila prslukom vezanim preko vrata koji dobiju po nosu, pa onda plaču... To zapravo i nije naizgled, već uglavnom suština likova koje igra Alan Ruck, no krenimo od njegovog kapitalnog djela.

Iako se film zove Slobodan dan Ferrisa Buellera i (ne)radnja (neradnja zato što je slobodan dan, ne zato što film nema radnju) je centrirana oko lika iz naslova, opet je Cameron Frye, lik koji igra Ruck, taj koji prijeđe najveći put od početka do kraja priče, koji se razvije u najširoj mjeri i, nevezano za to što je Matthew Broderick kasnije ubio dvije žene i oženio se sa Sarom Jessicom Parker, svakako je Alan Ruck nekako prirodno bliži srcu kad se gleda Ferrisa, naročito s ove distance. 

 

Upravo je u spomenutom klasiku Johna Hughesa najavio sebi dobru budućnost u komedijama, pa i u drugim žanrovima, ali je onda naredne godine (1987.) opet odigrao treći kotač, ovog puta u Troje za put s Charliejem Sheenom i Kerri Green, a budući da je taj film preslabo prošao (iako uopće nije loš), vjerojatno se došlo do zaključka da mu ne vrijedi više davati veće uloge sličnog tipa, a možda ni uopće veće uloge, te je rijetko kad kasnije završio među prvoplasiranima na uvodnim i odjavnim špicama. 

To jest štetica, nije teško zamisliti ga kako izrasta u nekakvog Williama H. Macyja ili nešto srodno, ali morao se zadovoljiti suženim prostorom i iz toga izvući koliko se kad moglo. Kad spominjemo filmove, vrijedi istaknuti da je bio u Tri bjegunca, Mladim revolverašima 2, Brzini, Twisteru, Ghost townu, da je zapravo debitirao u Lošim momcima sa Seanom Pennom, no kad se svedu računi, opet je televizija bolje znala iskoristiti Rucka. Pogotovo je bio sjajan i sveprisutan u Svim gradonačelnikovim ljudima (Spin city), a tu su i recimo nešto noviji Succession, kao i Egzorcist od prije par godina.

Pa to uopće nije loše i nema razloga da žalimo nego samo da čestitamo ovom već 65-godišnjaku (kako vrijeme leti), nekadašnjem asu čikaških kazališta, školovanom glumcu i uvijek pouzdanom kukavcu pred kamerom. Kratko ime koje nije teško zapamtiti, mada se uglavnom ne pamti - Alan Ruck.

Pročitajte više