MALO više od deset godina aktivne filmske karijere, ali ipak je to jedna bogata i raznovrsna zbirka naslova s nekoliko neuobičajenih uloga i nešto više onih po kojima je ostala filmski najpoznatija, a to je tip pomalo stereotipne lucidne plavušice, svakako dosta dobro odigrane u isto tako dobrim komedijama.
No ako se i pokrene tema uloga koje je tumačila Marilyn Monroe, iako je rijedak slučaj, uglavnom se baci upravo kratak osvrt na komedije, istakne se da je bila talentirana za humoristični tip filmova i onda se tu stavi točka. Zaista tada i jest bila na svom terenu, Billy Wilder bi se sigurno složio, s njim je snimala Neki to vole vruće i Sedam godina vjernosti, Howard Hawks isto (Muškarci više vole plavuše), međutim njeni dramski pothvati su na debelim marginama, što nije baš pravedno.
S tim u vezi idemo kratak listing top 5 uloga Marilyn Monroe koje nisu (!) u komedijama.
Njen prvi klasik, pojavio se iste godine kad i All About Eve, oba su remek-djela i u oba se Marylin ne pojavljuje duže od nekoliko minuta, ali blaga prednost ide Džungli jer eto, obično joj ne ide. U Hustonovom pljačkaškom noiru igra ljubavnicu Louisa Calherna i plijeni pojavom, nemoguće je ne zapamtiti je i nemoguće je otrgnuti se utisku kako tu plavušu tek čekaju bolje šanse. To je sigurno bilo razmišljanje prosječnog gledatelja prije 70 godina i sigurno da je pogodio.
Premingerov vestern pun avanturističkog duha, starih dobrih vrijednosti i jako fine kemije koju ni nisu mogli ne razviti Robert Mitchum i Marilyn Monroe, oni nekako i na papiru idu jedno uz drugo. Pored toga što se dobro snašla u ruralnijem okruženju od uobičajenog, Marilyn je u filmu pokazala i sasvim solidne pjevačke sposobnosti, u momentima drame standardno dobra, cijeli film je zapravo jako zabavan, sadržajan, raskošan, morao je ispasti uspješan i ispao je.
Film poslije kojeg ništa nije bilo isto i poslije kojeg je postala najveći seks simbol svog vremena te postavila ljestvicu seks simbolizma i za naredna vremena, ali i da to zanemarimo, opet je u pitanju efektan triler, obojeni noir koji kao da je obojen samo zato što je grjehota ne vidjeti MM u punom cvatu. Elementi melodrame šljakaju, Joseph Cotten sjajan, rastrzan i u zapećku, kao i u većini svojih filmova, a jedino tužno je što Jean Peters ispašta. Ona je trebala biti u fokusu filma, ali kad je Monroeova unajmljena, tad je donesena odluka da se ipak pokuša izvući profit od plavojke i Petersova je žrtvovana tako da se u narednim godinama njena zvijezda počela gasiti, ali dok jednom ne smrkne, drugom ne svane i tako je to uvijek bilo. Bez obzira na to, Marilyn je vrhunska kao noseća melodramatična femme fatale, pomalo je čudno da nije češće to igrala, s ove distance se čini da bi joj to više pristajalo nego bilo što drugo.
Opet John Huston, ovog puta daleko zahtjevnija uloga za Marilynku nego prilikom njihovog prvog susreta i Džungle, u isto vrijeme njen oproštajni film, kao i Clark Gableov, a i Montgomeryju Cliftu je među posljednjima. Cijelo djelo je često u sjeni činjenice da će ubrzo svi nositelji pomrijeti, ali kada se promatra samo za sebe i izvan stvarnih događaja, u pitanju je temeljita drama, besprijekorno osmišljenog svakog trenutka koji potroši, priča i teorija ima dosta, ali nisu nabacane, nego se samo prelijevaju i pomažu jedna drugoj i u pitanju je svakako najzrelija izvedba Marilyn Monroe. Mnoge je tek tad uvjerila da zna glumiti, no već je bilo kasno i samo je ostalo žaljenje što joj opet nije ukazana šansa da se pokaže kao što joj je ukazana ovdje.
Njen prvi veliki rad na filmu. Tu glumi jednu psihički poremećenu dadilju i sve nam je prikazano kroz oči Richarda Widmarka, koji tek polako, klasično voajerski shvaća o kakvoj se osobi radi. Iako je u pitanju lik neuravnotežene osobe, Marylin ne upada u zamku i ne pravi nagle iskorake koji bi je odali, već u stilu preiskusne glumice gradi svoj lik i neosjetno ga prevlači iz normalnog u nenormalnog. Film traje kratko, međutim bio joj je dovoljan za putovanje (u ludilo, što bi se reklo) i sve je impresivnije ako još jednom ponovimo da apsolutno ništa slično, ni s kvalitativne ni s kvantitativne strane, nije dotad igrala. Zato je prvo mjesto iako mjesta nisu ni bitna.
Počasni spomen za Clash by Night, i to je kratak pregled zašto je Monroeova bila sasvim dobra u svom poslu, možda ne u 10 ili 15 najboljih u vrijeme djelovanja, ali daleko od toga da spada u precijenjene poput nekih slavnih suvremenica, pa je šteta što je danas posljednja rupa na svirali njena gluma u svim razgovorima, što joj kao pozitivne strane ističu neki kvazimudri, u stvari bezumni citati koji većinski i nisu njeni. S negativne strane se kritizira zbog nezdravog života (kao da 95% glumica i glumaca zaslužuje raj), što se uopće potenciraju samo privatne stvari, koje su irelevantne i kada pričamo o današnjim "zvijezdama", kamoli o nekome tko je umro prije 60 godina.
Prijatna i karizmatična pojava, značajna sudionica barem nekoliko dobrih filmova i glumica koja je gotovo svaki put dobro iznijela svoje zadatke, to nije jedino, ali to je glavno i ključno kod Marilyn Monroe. Barem bi trebalo biti.