JOŠ JEDNA odlična godina za video igre je iza nas i osim što smo zatrpani hrpetinom novih igara koje je teško odigrati u jednoj godini, postalo je kristalno jasno da nezavisni studiji sve više dominiraju jer od 10 igara koje su na ovoj listi, čak sedam njih stvorili su manji nezavisni studiji, a to je više manje očito na većini lista.
I dok smo imali veće AAA hitove kao što su Silent Hill F, Mario Kart World, Doom: The Dark Ages, The Outer Worlds 2, Battlefield 6 ili umjereni povratak u formu s Assassin's Creed Shadows te vrhunske remakeove kao što remasteri Zelde za novoizašli Switch 2, listu smo ispunili neupitnim klasicima koji su zaista obilježili ovu godinu.
Puzzleri nisu često na listama najboljih igara godine, ali Blue Prince je definitivno iznimka jer radi se o puzzle-roguelikeu koji je teško opisati jer velika je šanse da ništa slično niste odigrali.
Ukratko, nalazite se u kući čiju tajnu pokušavate otkriti, a raspored soba svakog se dana resetira i na vama je da kombinacijom random nacrta pronađete put do svih skrivenih tajni. Možda vas opis odbija, ali ako ste spremni za nešto drugačije, definitivno dajte šansu jer radi se o modernom klasiku.
Ghost of Tsushima je jedna od najboljih igara novijeg datuma, a nastavak je veći, razonolikiji, zanimljiviji i brutalniji u svakom pogledu. Iako je postojao sasvim opravdan strah da će Yotei biti još samo malo istog, pokazalo se da Sucker Punch ne želi brzu zaradu već kvalitetu.
Činjenica da razmišljaju poput gamera vidljiva je na puno razina, ali posebno u činjenici da je Yotei ispod svega klasična video igra koja se ne srami biti to što jest. Samo video igra. Bez umjetničke ili filmaške želje da bude nešto "više". I to je ogroman plus.
Igra je donedavno bila igra godine i s tim su se složili i igrači i kritičari. No, odjednom se promijenila klima nakon što je igra pokupila hrpetinu nagrada i netko je "otkrio" da je korišten generativni AI. Do tog trenutka vjerni fanovi igri su okrenuli leđa i započela je kampanja online snebivanja.
Naravno, sve su to klasične internetske debilane i nitko pametan s takvim se kritikama neće složiti. Expedition 33 je veliko postignuće malog studija koji je pokazao da za odličnu igru nisu potrebne stotine milijune dolara već puno truda i jasna vizija. Odlična igra na svakoj razini.
Hades mi je još uvijek u top 5 najboljih igara svih vremena. Nastavak je u svakog pogledu dublja, veća, kompleksnija i ispeglanija igra od prethodnika. Je li bolja od jedinice? Moći ću reći tek za nekih pet godina i u slučaju da je još uvijek neumorno igram.
Započeo sam u early access fazi na PC-ju i dopratio je do dovršene verzije na Switchu 2 gdje je apsolutno nezaobilazan naslov za sve koji su se dočepali nove konzole. Kao veteranu prvog Hadesa teško mi je biti objektivan, ali ovo je predivan nastavak predivne igre.
Hazelight su postali apsolutni predstavnici vrlo specifičnog žanra u kojem su ostvarili već jedan veliki hit. Nakon It Takes Two, odlučili su ponoviti recept sa Split Fiction koji je tehnički daleko ispeglanija igra, ali ne igra toliko na emocije kao prethodnik.
To ne znači da je išta manje dobra, štoviše, Split Fiction ima još bolji osjećaj za tempo jer taman u trenutku kada pomislite da se nešto treba promijeniti, nešto se promijeni i igra postane još bolja. I kad pomislite da ne može biti bolja... postane bolja.
"Nova igra bivših članova Telltelea" za neke od nas možda je i najbolja reklama za igru jer ako ste voljeli njihov katalog, jasno vam je zašto je Dispatch na ovoj listi.
Ova kombinacija igre i animirane serije samo po sebi nije ništa toliko novo jer Telltale je to u određenoj mjeri oduvijek radio, ali izgleda kao da je ovo pravo vrijeme za ovaj tip sadržaja jer odlična priča uz odličnu glumačku postavu (Aaron Paul, Laura Bailey, Jeffrey Wright) doslovno je stvorila jednu od serija koju ne smijete propustiti... samo što je ovo i video igra.
A o uspjehu dovoljno govori i to da su svoj trogodišnji plan prodaje odradili u samo tri mjeseca.
Super Mario zaštitno je lice Nintenda, ali nagrada za njihovu najbolju igru godine ne ide Mario Kart Worldu već Donkey Kongu i Bananzi koja je uvjerljivo najbolji platformer godine.
Uspjeh donekle objašnjava i to što iza igre stoji ista ekipa koja je stvorila Mario Odyssey, ali malo tko očekivao je da će Bananza biti toliko zabavna. I premda je dizajn glavnog lika malo drugačiji, ovo je najbolje što se dogodilo ovoj franšizi još od vremena kada se na SNES-u pojavio DK Country. Ogroman razlog za kupnju Switcha 2.
Roguelike je sveprisutan o čemu dovoljno govori i podatak da je ovo treća takva igra na listi. E sad, roguelike elementi sveprisutni su i vidjeli ste ih na svemu od puzzlera do pokera, ali malo je žanrova koji se nameću više od beat em upova koji su samo čekali da ih netko stopi u jedan sretan paket. Zapravo je nevjerojatno da se ovo dogodilo tek sad. Na veliku sreću igrača, dogodilo se.
Ako do sad niste čuli za Hollow Knight ili ga zaigrali, krajnje je vrijeme. Je li popularno? Apsolutno. Čim je igra izašla, srušila je Steam i eShop. Isplati li se? Nema sumnje. Je li prokleto teška? Nemate pojma koliko.
Iako se ne radi o ogromnom valu bizarnosti kao u slučaju jedinice, DS2 neusporedivo je bolja igra i osobno, najbolja igra 2025. Je li prepuna klasičnih Kojiminih pretencioznih nebuloza? Apsolutno.
I premda nikada nisam bio putnik "Kojima hype traina", DS2 je apsolutno remek-djelo koje se tek u dvojci potpuno razmahalo i pretvorilo u ovaj raskošni džumbus naoko nepovezivih utjecaja koje je Kojima, ponekad prirodno, ali daleko češće na silu, spojio u nešto što ne bi smjelo funkcionirati, ali unatoč svemu funkcionira savršeno. Od predivnog početka do rasplesanog kraja, DS2 je nešto što bi svatko trebao barem isprobati.