NA ŠTO PRVO pomislite kad čujete da je netko glazbenik?
Vjerojatno na neobavezan i lak, nesiguran i drugačiji, ali rasterećen posao i život. Bilo da ste pjevačica ili gitarist, svi smo se na svojim počecima, prije ozbiljnog uspjeha, susretali s predrasudama i pitanjima poput "A što stvarno radiš?" ili "A od čega živiš?".
Te predrasude su bile čudne i česte, a postoji kontraprimjer. Recimo, svirate li violinu u filharmoniji ili ako ste operni pjevač, onda ste u očima ljudi ozbiljniji, zarade su vjerojatno manje, ali ljudi na to gledaju kao na klasični posao koji je siguran. Komercijalnu glazbu neki ne vide kao sigurnu, a ona u biti može biti jako sigurna i donijeti puno. Glazba je ljubav jednako kao i slikarstvo ili znanost, kao nogomet ili pravo.
Što je kod glazbe najteže?! Uspjeti! Izdvojiti se iz mase. Imati karizmu. Imati sjajan glas, dobro, to je Božji dar.
Imati karakter, upornost, na kraju imati i sreću da surađuješ s pravim i velikim autorima (ako ne pišeš sam pjesme), da imaš dobre producente, da imaš dobre koncertne menadžere, sve to utječe na jednu uspješnu karijeru. Tu je još puno stvari, recimo napraviti album, napraviti omot, koncertne plakate, spotove, vježbati s bendom... Drže te termini i rokovi, čim završiš jednu pjesmu, publika očekuje da već imaš drugu. Baš mislim, nekako je sve postalo ubrzano. Stalno se čekaju novi singlovi, iako ispred toga imaš pjesme koje su po godinu dana na službenoj top listi, puno pjesama s 5-15 milijuna pregleda i 50 koncerata godišnje.
Znate li kako nastaje pjesma?! To je jedan dug vremenski proces koji zahtijeva puno truda. Recimo, zamislim kakvu bih pjesmu pjevala, onda autori glazbe i teksta trebaju sjesti (sa mnom ili sami) i praviti pjesmu.
Kad je naprave, meni se moraju svidjeti tekst i glazba da bih dala zeleno svijetlo da se radi aranžman. U studio dolazi bubnjar, pa basist, gitarist, itd... Recimo, jedna od pjesama na kojoj sad trenutno radim za album ima saksofon, a onda treba to saksofonist dobro odsvirati i sve se treba uklopiti u emociju pjesme. Kad se sve to završi, onda ja pjevam, obožavam to studijsko vrijeme i volim svoje ljude oko sebe i kako izvučemo najbolje iz svih nas u tom trenutku.
Volim svaki put dati neki novi dio sebe i drugačiju sebe vokalno. Sve to treba smiksati i isproducirati dok ne dobijemo master snimku. Onda dođe vrijeme spota, treba se dogovoriti s redateljem oko najsitnijih detalja i odlučiti kako će video na kraju izgledati. U visokoj produkciji album/bend/pjesma/spot koštaju puno, ali se kao profesionalac moraš voditi tim pravilom da publika uvijek od tebe očekuje više i da zaslužuje najbolje što možeš u tom trenutku. Kad se napravi video i audio, onda se pjesma šalje na radiostanice, potom spot urednicima na televizije, staviš singl na YouTube i tek onda vi date sud o tome sviđa li vam se ili ne. Cijeli taj proces do trenutka da uživate ili ne uživate u nečijoj pjesmi je velik i dug. Tu je trud, želja, volja i puno emocija i ljubavi.
Ja se uvijek vodim pravilom da se meni mora svidjeti svaka moja pjesma i da glazbu i albume radim s guštom jer je to jedino pravilo - uživati u glazbi.
Znate li kako izgleda koncert?
Ima različitih glazbenih koncerata, ali govorim o svom primjeru pjevačice... Idete na put u neko mjesto, tamo je vaš bend postavio opremu na pozornicu i napravio probu, a vi dođete navečer i spremni ste za koncert. Trebate izabrati repertoar koji će bend svirati, ovisno mjestu i događaju, je li u pitanju dvorana, trg ili klub.
Osnovno pravilo je poštovati publiku koja je došla zbog vas jer su velika očekivanja organizatora i njih, a lijep je osjećaj kad ljudi s tobom pjevaju tvoje pjesme i to je nešto nemjerljivo.
Kad završiš koncert koji traje, recimo, sat i pol, i iza toga ljudi žele sliku s tobom ili autogram, ne znaju da si malo umoran jer sva energija je ispucana na bini i možda ti treba barem kratki odmor u backstageu prije osmijeha s dragom publikom. Ja se trudim barem stići slikati s djecom jer zna biti puno ljudi koji strpljivo čekaju... Zato vas molim da se ne ljutite na mene i moje kolege ako nekad svi ne uspijete dobiti sliku i autogram.
Što je zaključak moje kolumne?
Volite glazbu, volite i uličnog svirača koji svira za par kuna, volite i pjevače koji sviraju balade, koji sviraju pjesme za veselje, volite i opernog i svakog jazz glazbenika, volite svoje prijatelje, poznanike, djecu, očeve ili bilo koga tko svira neki instrument, jer mi smo u sve to stavili puno svoje ljubavi i očekivanja.
Sigurno znate da bi život bez glazbe bio prazan!
Možda i ne mislite o tome koliko je važnih događaja u pozadini vaših života obilježila neka pjesma, od prvog poljupca do tuge, od fešte i tuluma do sportskih događaja na kojima ste bili... Od rođenja pa do kraja puta note su svuda oko vas. Glazba je obilježila mnoge trenutke u vašim životima i neke godine i datume sigurno pamtite po pjesmama. Kad čujete neku stvar, sigurno se nekad sjetite što ste točno radili i doživjeli u trenutku dok je svirala i preplave vas uspomene.
Zato se slobodno može reći da je glazba ozbiljan posao, ali i ljubav.