Da ribe imaju ruke, sada bi trljale oči od iznenađenja jer su japanski znanstvenici stvorili plastični materijal koji može biti sigurna hrana za morske organizme.
Zemlja tone u plastici. Brojke su uznemirujuće. Čovječanstvo proizvodi procijenjenih 430 milijuna tona plastike godišnje, od čega se manje od 10% reciklira. Velik postotak smeća, otprilike 23 milijuna tona plastike, završava u jezerima, rijekama, morima i oceanima svake godine. Mikroplastične čestice su svuda, čak i u našim tijelima.
Kako onda proizvesti manje plastike? Kako plastika može manje štetiti okolišu? To su pitanja na koja znanstvenici diljem svijeta pokušavaju odgovoriti. Srećom, postignut je proboj istraživača u Japanu. Čini se da su stvorili plastiku na kojoj ribe mogu pasati.
Proboj u proizvodnji plastike
Autori revolucionarnog rješenja su tim istraživača sa Sveučilišta u Tokiju. Predstavili su svijetu materijal koji je sinteza plastičnog vitrimera od epoksidne smole, poznatog kao vitrimer u kombinaciji s polirotaksanom (VPR).
Skupinu istraživača predvodio je Shota Ando. U izjavi za onegreenplanet.org, znanstvenik je naveo prednosti nove plastike:
"VPR je više od pet puta otporniji na lomljenje od tipičnog epoksidnog vitrimera", rekao je projektni pomoćnik profesor Shota Ando s Graduate School of Frontier Sciences. "Također se popravlja 15 puta brže, može brže povratiti svoj originalno zapamćeni oblik dva puta brže, i može se kemijski reciklirati 10 puta brže od tipičnog vitrimera. Čak se i biološki razgrađuje sigurno u morskom okolišu, što je novo za ovaj materijal”.
Plastika koju ribe mogu jesti
Opis svojstava VPR zvuči kao rješenje iz znanstvenofantastičnog romana. Materijal se može obrađivati više puta na temperaturama iznad 150 stupnjeva Celzijusa bez gubitka snage. Plastika također ima prednost brze kemijske reciklabilnosti. VPR se ističe svojom snagom i fleksibilnošću zbog molekula rotaxane polimera (rotaxanes).
Najznačajnije je smanjenje negativnog utjecaja VPR-a na vodeni okoliš. Ako proizvod napravljen od nove vrste plastike završi u moru, biološki će se razgraditi za 25% nakon mjesec dana. Plastika se raspada na komponente koje ribe mogu konzumirati.
Stručnjaci puštaju maštu na volju, nabrajajući područja na kojima bi VPR pronašao primjenu. Materijal bi mogao koristiti graditeljima cesta i mostova te automobilskoj industriji. Strukture ne bi bile samo trajnije, već i lakše za popraviti.
Izvor: Portal Komunalny/Rzeczpospolita/One Green Planet