"NA IZDISAJU Novog vala, rađala se nova glazbena scena koja je prošla ispod radara velikih diskografskih kuća. Underground scena u Hrvatskoj nije bila koherentna, mnogi su tada pokušali naći svoj put kroz razne podvrste post art rocka i new wavea.
Zdenko Franjić, tadašnji uposlenik Narodne banke Hrvatske, pasionirani zaljubljenik u underground, psychobilly, garage rock i indie glazbu, odlučio je pokrenuti nezavisnu izdavačku etiketu. Etiketa je bila nezavisna u svakom smislu te riječi, on sam je financirao i presnimavao kazete koje izdavao, sam je radio omote i sam je otkrivao nove bendove. Kulminacija je bila vinil izdanje Bombardiranje New Yorka, kompilacije koja je sve okrenula naglavačke."
Ovako je ukratko opisan sadržaj novog dokumentarnog filma Iz sve snage, iza kojeg stoji Dimitar Dimitrovski Diba, redatelj kojeg neki znaju po spotovima koje je snimao za neke bendove iz ovog dokumentarca.
90-e u 80 minuta
Ukratko, film najvećim dijelom prati prvu polovinu devedesetih, kada su se u Hrvatskoj pojavile nove snage rocka, a kao što možete i pretpostaviti, radi se o Majkama, Lauferu, Kojotima, Pipsima, Hladnom pivu i Overflowu, koji su, svaki na svoj način, obilježili domaću glazbenu scenu snimivši albume koje mnogi i danas smatraju nekim od najboljih na ovim prostorima.
Dimitrovski je u samo 80 minuta pokušao ispričati priču koja bez ikakve sumnje zaslužuje vlastitu seriju, ali pošlo mu je za rukom pokriti onaj ključni dio dovoljan da upoznate više-manje sve ključne aktere rock scene devedesetih i steknete dojam o tome kako je tekla smjena generacija. Osim toga, njegovi sugovornici u većini su slučajeva zahvalno društvo i nemate osjećaj da je itko od njih dobio ili previše ili premalo vremena.
Ipak, trajanje filma, koje je veliki plus u vremenima kad svaka priča dobiva barem pet epizoda dokumentarne serije, u ovom je slučaju vjerojatno i najveći problem jer koliko god uspio u namjeri da ispriča suvislu priču bez imalo praznog hoda, većina toga spada u kategoriju općih mjesta.
Osjećate se kao da ste nakon svega tek zagrebali površinu i doznali onaj minimum potreban da pohvatate ključne obrise onoga što se dogodilo.
Uvijek će nešto nedostajati
Smatram se izuzetno površnim poznavateljem ove scene i ne raspolažem gotovo nikakvim informacijama vezanim za izvođače, ali čak sam i ja znao za većinu priča koje sam vidio i nisam se osjećao kao da mi film u bilo kojem trenutku daje puno više od toga.
S druge strane, možda se radi o tome da smo odrastajući uz ovu glazbu pokupili puno više informacija nego što smo mislili da jesmo pa će ovo u prvom redu poslužiti mlađim generacijama da vide početke nekih od najvećih bendova s ovih prostora, ali volio bih da je ovo bio malo više "insajderski" pogled na cjelokupnu priču.
Jedan od minusa svakako je i to što u sat i 20 minuta jednostavno ne možete obuhvatiti cijeli jedan pokret koji je započeo kasnih osamdesetih i pritom adekvatno popratiti njihov rad i rast kroz cijelo jedno desetljeće.
Uvijek će postojati netko ili nešto što ćete jednostavno morati izostaviti i pravi fanovi će to zasigurno primijetiti, ali oni koji su dobili prostor u filmu svoj su posao odradili dobro, a tu je i gomila snimki nastupa uživo da što bolje prenese atmosferu s brojnih koncerata.
Stoga, ne treba se previše baviti onim čega nema, već onim što smo dobili, a dobili smo dovoljno da barem pobudi naš interes u slučaju da nije postojao.
Od Franjićevog entuzijazma i stvaranja Slušaj najglasnije!, preko Denykenovih pikanterija iz studija, pa sve do Baretovih priča o davanju podrške uštogljenim političarima koji tragikomično nisu razumjeli poruku njegove Vrijeme je da se krene, ali su je ipak odlučili iskoristiti u kampanji.
I koliko god nisam pratio ovu scenu, ono što im se događalo je u svojoj srži univerzalno, prepoznatljivo i karakteristično za bilo koji alternativni žanr.
Radi se o okupljanjima, raspadima, novim počecima, trenucima kad tinejdžerski entuzijazam mora prerasti u posao ili se ugasiti, klasičnim pričama ekipe koja je uspjela, ekipe koja je pregorjela, onih koji su uvijek bili nadomak nečeg velikog, onih koji su uvjereni da je njihov doprinos veći nego što zaista jest, ali i onih klasičnih "mogao sam igrati u Dinamu, ali koljeno" priča koje čujete u svakom kafiću bilo gdje u Hrvatskoj.
Iz sve snage ima nedostataka i nedorečenosti, ali je na kraju dana ugodno iskustvo i više nego solidan podsjetnik na odlično vrijeme za hrvatski rock.