POZNATO je da su davno prije ljudi ovim planetom vladali dinosauri, sve dok ih prije 66 milijuna godina nije izbrisao asteroid koji je Zemlju udario na mjestu gdje se danas nalazi meksički poluotok Yucatan.
Znanstvenici su analizom kamenja iz kratera koji je udar asteroida ostavio za sobom otkrili što se događalo tog dana i kako su zapravo nestali dinosauri.
Profesor Sean Gulick, geolog sa sveučilišta u Teksasu objasnio je kako su na temelju analize tog kamenja dobili "najdetaljniji uvid u posljedice katastrofe koja je okončala doba dinosaura".
Udar asteroide je udario u zemlju jačinom ekvivalentnom udaru 10 milijardi atomskih bombi i izbrisao tri četvrtine života na Zemlji, prenosi Mirror. Neke su bile spaljene ili umrle od utapanja jer je asteroid prouzročio i golemi tsunami, ali većina ih je umrla od gladi i hladnoće. Udarac je izbacio toliko sumpora u atmosferu da je zaklonio Sunce što je prouzrokovalo globalno zahlađenje koje je na kraju uzrokovalo izumiranje dinosaura.
"Bili su sprženi ili su se smrznuli. Nisu svi dinosauri umrli tog dana, ali većina njih jest", otkriva Gulick.
Proučavajući uzorke iz kratera koji je 185 kilometara širok i 32 kilometra dubok, otkrili su da, iako je okolno područje bogato sumporom, u samom krateru sumpora nema što ih je navelo na zaključak da je udar uzrokovao da sav sumpor ispari u atmosferu. To je, tvrde, prouzrokovalo veliku promjenu u atmosferi Zemlje jer sunčeve zrake nisu dopirale do nje, te je došlo do globalnog zahlađivanja.
Iako je sam udar asteroida ubio sve živo u neposrednoj okolini, zahlađivanje je zapravo odgovorno za uništenje života na Zemlji i izumiranje dinosaura.
"Pravi je ubojica bila atmosfera. Jedini faktor koji je mogao uzrokovati masovno izumiranje na globalnoj razini poput ovoga je promjena atmosfere", zaključio je Gulick.
Iako su znanstvenici već ranije proučavali uzorke kamenja iz kratera, ovo je prvi put da je analizirano kamenje iz središnjeg prstena kratera, a Gulick i njegov tim vjeruju da se taj dio nije puno promijenio od samog udara, te da su u njemu sačuvani dokazi o tome što se događalo u prvih 24 sata nakon udara.