Posthumni Porin Vjekoslavu Šuteju i Darku Glavanu

ČETVRTI će se put u povijesti Diskografske nagrade Porin ove godine posthumno dodijeliti nagrade za životno djelo dvojici prerano preminulih velikana hrvatske glazbene kulture, maestru Vjekoslavu Šuteju i glazbenom fotografu i kritičaru Darku Glavanu. Dosadašnji dobitnici posthumnih nagrada Porin za životno djelo su Branko Mihaljević, Drago Britvić i Dino Dvornik.

Nagradu za poseban doprinos glazbenoj kulturi dobit će jedan od utemeljitelja rock kritike

Darko Glavan bio je jedan od utemeljitelja hrvatske rock kritike, sjajan i utjecajan glazbeni kolumnist te strastveni diskofil i dubinski poznavatelj rocka, stripa, pop-kulture i suvremene likovne umjetnosti. Držeći da je rock relevantan dio suvremene glazbene produkcije, Glavan je četrdeset godina sustavno pratio sve njegove mijene. 

Pisati je započeo koncem šezdesetih u kultnom Pop expressu, u sedamdesetima je objavio na stotine ogleda u najprestižnijim domaćim tiskovinama, a kao koautor biografija Bijelog dugmeta, Prljavog kazališta i Rolling Stonesa, pisac brojnih bilješki za diskografska izdanja i "dobri duh" rock kulture i kritike, Darko Glavan je ostavio golem i prepoznatljiv trag na hrvatskoj rock sceni. 

Posthumni Porin i članu španjolske Kraljevske akademije lijepih umjetnosti

Nagrada Porin za životno djelo dodijelit će se posthumno i dirigentu Vjekoslavu Šuteju, hrvatskom umjetniku koji je jednako pripadao publici u domovini, kao i onoj širom svijeta. Šutej je znao glazbenu umjetnost približiti najširoj publici, što je zabilježeno milijunskim nakladama svjetskih diskografskih izdanja, a njegovi prijatelji i partneri u izvedbama bili su velikani poput Diane Ross, Plácida Dominga, Ramóna Vargasa i Joséa Carrerasa.

Uvijek će se pamtiti njegovi bečki božićni koncerti, novogodišnji gala koncert u Frankfurtu ili na moskovskom Crvenom trgu. Predstave i koncerti pamte se u Dubrovniku u okviru Ljetnih igara, čiji je bio glazbeni intendant, Rijeci, Teatru Fenice u Veneciji, gdje je djelovao kao glazbeni direktor, u veronskoj Areni, Teatru Real u Madridu, Sevilli u kojoj je utemeljio Kraljevski simfonijski orkestar i vodio ga kao umjetnički ravnatelj i šef dirigent i, naravno, u Zagrebu. 

Prerana smrt zatekla ga je na mjestu šefa dirigenta Zagrebačke filharmonije, našega najstarijeg nacionalnog orkestra s kojim je ostvario niz koncertnih sezona, obilježenih suradnjom s mnogim istaknutim hrvatskim umjetnicima. Bio je član španjolske Kraljevske akademije lijepih umjetnosti, nositelj Ordena Grada Beča i Nagrade Grada Zagreba.