Priča koju nećete zaboraviti: Ljepotica ubija dečke, njena sestra rješava se leševa

Foto: Press

NEDAVNO je objavljen roman vrlo zanimljiva naslova Moja sestra, serijski ubojica, nigerijsko-britanske autorice Oyinkan Braithwaite. Iz samog se naslova da zaključiti oko čega bi se radnja mogla vrtjeti, a ako ste i sumnjali, početak knjige odmah će vas razuvjeriti.

Pripovjedačica Korede na prvoj stranici rješava problem u koji se uvalila njezina puno atraktivnija sestra: uklanjanje leša svog posljednjeg dečka koji je mlađa Ayoola ostavila u kupaonici. Dakako, pokojnik je bio nasilne naravi, ali ostaje pitanje zašto Ayoola na spojeve nosi oštar nož. I kako to da je to već treći muškarac kojega je morala ubiti u "samoobrani" – ovoga puta jednim ubodom u srce i još dva u vrat, za svaki slučaj.

Nasreću, Korede je medicinska sestra, k tome vrlo snalažljiva, pa je Ayoola uvijek zove u pomoć. Korede nam tako pripovijeda o izbjeljivačima i svim načinima na koje se leš može ukloniti bez tragova.

Korede sebe smatra daleko neprivlačnijom od svoje sestre, što u njoj izaziva frustraciju, posebice jer je kolega liječnik, koji joj se sviđa, ne želi ni pogledati. Pratimo njezine dane u ambulanti, a usput zalazimo sve dublje u obiteljske odnose u kojima se nalazi potencijalan uzrok sestrine psihopatije.

Ova knjiga, iako je vrlo kratka i brze radnje te kratkih poglavlja, prepliće kriminalistički roman, ljubavnu priču i obiteljsku sagu. Osim toga, radnja je smještena u egzotični Lagos pa čitatelj ima priliku utonuti u atmosferu korupcije koja ondje vlada. Kao dodatak svemu, ali nimalo sporedna stvar, priča je prepuna crnohumornih situacija koje u svojoj otkačenosti graniče s hororima slasher tipa.

Autorica, čini se, unutarnji fokus priče uvijek usmjerava na odnos dviju sestara koji se, osim ubojstvima, dodatno komplicira kada spomenuti liječnik baci oko na Ayoolu. Lagos, kao središte zbivanja, oživljava na stranicama, stoga zajedno s pripovjedačicom proživljavamo prometne gužve, olujne pljuskove koji trgaju kišobrane i pomalo opresivnu atmosferu grada. Spomenuli smo da knjiga počinje brzo i bez okolišanja. To se nastavlja bez uzmicanja autorice koja nas prema kraju priče vodi vadeći sva oružja koja su potrebna da takva priča ne ostane nezapažena: radnja se razvija u neočekivanim pravcima odnoseći čitatelja u područja morbidnog humora i dubokih rodbinskih odnosa, uz dodatak promišljanja o tome kako nasilje u obitelji obilježi više generacija te se vrlo teško iskorjenjuje.

Sve u svemu, knjiga je to za jedno popodne koju nećete lako i brzo zaboraviti. Kao prvijenac, ovo je iznimno ostvarenje koje kombinira dobru zabavu i važna životna pitanja.

Pročitajte više