SILVANA ARMENULIĆ, koju su mnogi nazivali najljepšom pjevačicom Jugoslavije, tragično je preminula na današnji dan 1976. godine. Kobnog dana Silvana je krenula na koncert, a s njom su u automobilu bili njena sestra i Rade Jašarević, koji je vozio.
Nije poznato što je uzrokovalo nesreću na cesti Beograd - Niš koja je odnijela tri života, no krenule su priče da nije riječ o nesreći, već o ubojstvu jer ju je navodno proganjao jedan službenik državne sigurnosti.
U suradnji s Yugopapirom donosimo vam tekst koji je objavljen pet godina prije njene tragične pogibije.
Srpanj 1971: Zlatokosa zvijezda narodne glazbe Silvana Armenulić, koja je sve donedavno opasno ugrožavala popularnost kraljice narodne pjesme Lepe Lukić, sjest će, čini se, na optuženičku klupu jer je nedavno Leposavi Jankov, prijateljici svog supruga inž. Radmila Armenulića, nanijela teške tjelesne ozljede.
Krivična je prijava podnesena Javnom tužiteljstvu i ako tužitelj ustanovi da postoji osnova za krivično gonjenje, Silvana će prilično vremena izgubiti vukući se po sudu jer će osim krivične prijave Leposava podnijeti i građansku tužbu za višemilijunsku odštetu. Liječnici su joj, naime, izdali uvjerenje da je - invalid.
Što se zapravo dogodilo i zbog čega je Leposava podnijela prijavu protiv Silvane? Teško je saznati pravu istinu jer i jedna i druga strana imaju svoju verziju. Zasad se samo može tvrditi da se događaj zbio i da je u prvoj rundi Leposava izvukla deblji kraj...
Priča Leposave
U krivičnoj prijavi, koju je podnio Leposavin odvjetnik Vladimir Šešlija, stoji: Silvana je presrela svog supruga Radmila i njegovu tadašnju prijateljicu Leposavu, koji su se vozili njegovim kolima, naletjela svojim "Caprijem" na njih, i pošto su se automobili zaustavili, iskoristila priliku da se fizički obračuna s nedužnom Leposavom.
Događaj se odigrao u prvim satima 1. ožujka ove godine ispred Leposavina stana u Ulici maršala Tolbuhina. Leposava i Radmilo mirno su se vozili kada je iz sporedne ulice u punoj brzini na njih naletio Silvanin "Capri".
Prvi je iz kola izašao Radmilo, što je navodno iskoristila Silvana i svom snagom naletjela na Leposavu, nanijevši joj teške ozljede, najteže u predjelu vrata, pa je Leposava morala neko vrijeme ležati noseći plastičnu kragnu kako ne bi došlo do težih posljedica na vratu.
Naknadnim pregledom ustanovljeno je da je Leposava zapravo zadobila teške ozljede kičme, zbog čega su joj liječnici izdali uvjerenje da je trajni invalid.
U krivičnoj prijavi protiv Silvane Leposava ističe da to nije prvi put što je Silvana napada. Ne samo što joj je prijetila preko prijatelja, znanaca i telefonom, nego si je, prema Leposavinim riječima, dopustila da u početku siječnja provali u njen stan i fizički je napadne, nanijevši joj lakše ozljede. Leposava, navodno, nije tada tražila intervenciju milicije jer je vjerovala da će se Silvana smiriti i ostaviti na miru i nju i Radmila. Prema navodima Leposave, Radmilo i Silvana trebali su se razvesti kako bi se on mogao oženiti Leposavom.
Osim fizičkog napada i maltretiranja, prijetnji i noćnih uznemiravanja telefonom, Silvana je, navodi Leposava, iskoristila medije da je otpuži za povredu njezinog morala.
"Neki su listovi objavili njezinu izjavu kako sam ja telefonistica, da sam prisluškivala njene razgovore i sve to prenosila njenom suprugu. Navodno sam ga tako uspjela osvojiti. Time je Silvana povrijedila moj poslovni moral, pravila službe, jer je nama zabranjeno prisluškivati tuđe razgovore, a još manje prenositi ih dalje. Ne odgovara istini da sam Radmila tako upoznala. Mi se odavno poznajemo, a Silvanini su navodi 18. poglavlje našeg poznanstva."
Zbog svega toga Leposava traži od Okružnoga javnog tužilaštva u Beogradu da podnese tužbu sudu protiv Silvane, da je sud proglasi krivom i osudi na plaćanje odštete.
Priča Silvane
Prilikom jednog susreta sa Silvanom razgovarali smo o tom događaju. Silvana me tada uvjeravala da su to "čiste izmišljotine, da ona Leposavu ne poznaje, da je nikada u životu nije vidjela."
"Koliko je meni poznato", citiram Silvanine riječi, "ona je udana, radi na pošti kao telefonistica, i ako njoj odgovara da joj se ime vuče po novinama zbog toga što je pokušala jednom djetetu oteti oca, jednoj ženi muža, neka priča. Ona sa mnom nema ništa, a ako joj nešto nije jasno, neka raščisti s mojim suprugom."
Inzistirao sam tada da mi ispriča što se zapravo dogodilo.
"Nikad je u životu nisam srela, nikada je nisam vidjela. Te priče o napadu čista su izmišljotina. Prvi put ih čujem."
Bilo mi je odmah jasno da Silvana ne želi govoriti o tim događajima.
"Bila sam u Frankfurtu kod Radmila, razgovarali smo o svemu. I meni i njemu je stalo da naša Gordana ima roditelje. Ako je bilo nekakvih trzavica, one su bile kratkotrajne i sigurna sam da se neće ponoviti. Nama je stalo do našeg braka, do naše sreće."
U isto vrijeme i beogradski dopisnik "Studija" Slobodan Šterić bavio se tim slučajem. Želio je sastaviti Silvanu i Leposavu da vidi - što je od toga istina, i pozvao ih je obje da dođu u naše beogradsko predstavništvo. Silvana je to odbila, prijeteći i kolegi da se neće dobro provesti.
"Tužit ću vas sudu ako objavite i jednu jedinu njezinu riječ."
"Zašto mene? Tužite nju", odgovorio joj je kolega Šterić.
"Dobro, neću vas tužiti sudu, ali ću vas zato isprebijati. Provest ćete se gore nego ona."
Bilo nam je jasno, dakle, da je sukoba ipak bilo. Od Silvaninih intimnih prijatelja saznali smo kako Silvana predstavlja taj slučaj. On se djelomično razlikuje od Leposavine priče, ali očito je da se Silvana fizički razračunavala s Leposavom.
Evo priče: Silvana se nedavno vraćala od jednog svog prijatelja. Prolazeći pored Leposavina stana, ugledala je Radmila i nju u njegovim kolima. Požurila je da ih stigne. Kada je bila blizu njih, primijetili su je i naglo zakočili. Silvana navodno nije tada mogla na vrijeme zakočiti i udarila je u Radmilova kola. Na to je Radmilo iskočio iz kola, prišao Silvani i opalio joj šamar.
"Što to radiš?" upitao ju je.
Uvrijeđena Silvana nije mogla oprostiti da on nju, svoju zakonitu suprugu, vrijeđa i ponižava pred prijateljicom, skočila je na Leposavu i došlo je do obračuna, naravno fizičkog, u kojem je Leposava izvukla deblji kraj.
Taj sukob imao je i svoju pozitivnu stranu. Supružnici Armenulić zasjeli su jednu noć da "prelistaju" svoj bračni život. Sjetili su se svega, i dobrog i crnog, i odlučili da pobijede i vrijeme i udaljenost.
"On stalno radi u Frankfurtu, tamo vodi školu tenisa", pričala mi je Silvana.
"Nismo se viđali mjesecima. U godinu dana, kada bi se sve skupilo, jedva smo mjesec dana bili zajedno. Ta udaljenost je narušila naš bračni sklad, ali mi smo ipak našli snage da počnemo ispočetka."
Trebamo li osuđivati ženu koja je svim silama nastojala sačuvati bračnu harmoniju, obitelj, oca svoje kćerke, i u tome je uspjela?
Napisao: Ratko Marić (Plavi vjesnik, 1971.)