Foto: Instagram
VEZA koja postoji među blizancima jedna je od najbližih povezanosti koje mogu postojati u međuljudskim odnosima. Kad jedan od blizanaca premine, drugi se nađe u boli i usamljenosti koje je teško opisati.
Upravo to se dogodilo Siobhan Reel koja je izgubila svoju sestru blizanku Sharon na zaista užasan način. 8. listopada 2010. Siobhan je pronašla mrtvo tijelo svoje sestre koju je zadavio vlastiti muž.
"Odmah sam postala histerična", rekla je za Broadly. "Kasnije se pojavio osjećaj ljutnje i ogromnog gubitka. Na početku sam samo razmišljala o tome kako sam ju izgubila i kako joj se moram što prije pridružiti. Trebalo mi je mnogo psihoterapije da se počnem nositi s tom traumom."
Rođene su s razlikom od samo 11 minuta i cijeli su život održavale blisku vezu.
"Provodile smo svaki budni trenutak zajedno, našim se partnerima činilo da nas je troje u vezi. Sve smo radile zajedno. Naša su djeca rođena s razlikom od samo šest dana.
Radile smo na istom mjestu, svaki smo dan zajedno ručale. Sharon je bila osoba koju sam mogla nazvati u svakom trenu, a toga više nema", priča Siobhan.
Veza među blizancima je toliko jaka da postoji fenomen nazvan "blizanci u maternici" koji se događa kad jedan od blizanaca umre tijekom porođaja ili još prije rođenja, a drugi cijeli život osjeća taj gubitak.
Jedan od primjera je bio i Elvis Presley čiji je brat blizanac bio mrtvorođenče.
Siobhan je gledala dokumentarac od ljudima koji su izgubili blizance u terorističkom napadu 9. rujna i saznala za američku udrugu Twinless Twins (blizanci bez blizanca) koja pruža podršku ljudima koji su se našli u sličnoj situaciji. Odmah se raspitala za sličnu udrugu u Velikoj Britaniji i pronašla "Lone Twin Network" (mreža usamljenih blizanaca) koja joj je puno pomogla, osobito kako se približavao njihov četrdeseti rođendan.
Gubitak blizanca traumatično je iskustvo za cijelu obitelj, budući da pred sobom imaju živi podsjetnik na osobu koju su izgubili. Iako su Siobhan i Sharon bile dvojajčane blizanke, njihova sličnost je bila ogromna. Čak su ih u djetinjstvu morali odijevati u različite boje kako bi ih mogli razlikovati.
"Ponekad bih ušla u kuću, a otac bi se jako uzrujao. Kad god dođem u naš nekadašnji ured, svima je teško vidjeti me. Nekad bih znala zateći njenu djecu kako ure u mene. Možda bi im to ponekad pružalo utjehu, ali uglavnom sam im bolan podsjetnik na majku", ispričala je.
Siobhan i dalje ide na terapije i pokušava se pomiriti sa svojim gubitkom.
"Sharon je mrzila groblja, pa bez obzira na to što je pokopana u blizini, ne idem na njen grob, radije odlazim na mjesta koja smo zajedno posjećivale. Znam da zvuči bizarno, budući da imam muža i obitelj, ali ponekad se zaista osjećam jako usamljeno. Mislim da ni jedan odnos ne mogu usporediti s onim koji sam imala sa Sharon", zaključila je.