Reality show ili "kada ljudi postaju vicevi"

TEŠKO je povjerovati da bilo tko gleda najnoviju sezonu "Big Brothera“, jer sudeći prema količini priča koje kolaju narodom, može se steći dojam da, osim medija, nitko drugi ni ne prati ovu tajlandsku cirkusariju. Možda je problem u zasićenju materijala ili nedostatku pravih izazova, ali reakcije jednostavno izostaju. No, pričekat ćemo statistike i vidjeti radi li se samo o prividu. Bilo kako bilo, to nije spriječilo novinare da se ponovno ožive staru praksu skupljanja najglupljih izjava stanara.

Nitko ne želi reći da sve te izjave nisu zanimljive, duhovite i na momente urnebesne, jer ako nas nešto može zabaviti to je svakako tuđe lupetanje, a ismijavanje tuđe gluposti postalo je razbibriga modernog čovjeka što je, vrlo vjerojatno, i jedan od ključnih faktora zaslužnih za uspjeh svih tih "rijelitija“. Kako se ne nasmijati čovjeku koji za nula kuna odluči izabrati televiziju kao medij koji će mu silovati intimu i razvrgnuti vezu koju je namjeravao okruniti brakom. Sve je to djelovalo kao poprilično efikasan način da raskinete vezu s partnericom, narušite obiteljske odnose ili stvorite nemoguću situaciju u vlastitom domu, ali čak i ako iz nekog neobjašnjivog razloga poželite učiniti sve to, postoji par boljih rješenja koja ne uključuju podsmijeh javnosti. Kroz povijest glupost nikada nije bila kažnjena na ovako brutalan (i zabavan) način. 

Ljudi su zbog novca spremni svoje životne priče pretvoriti u viceve koje će gledatelji u svakodnevnoj komunikaciji pretresati kroz smijeh i nevjericu.

Vicevi su očito passe i uz "24 sata“, Edu Vujića i "Nad lipom 35“ malo je tko voljan javno eksperimentirati s ovom zastarjelom formom. Zahvaljujući najezdi pohlepnika koji su zbog moguće (ne zajamčene) zarade spremni eksploatirati sve što imaju (a to vrlo često nije mnogo), ljudske sudbine, glupost, tuga, nepromišljenost i tajne, postaju "novi vic“ iako se najčešće radi o tragikomičnoj zabavi. I dok su vicevi kratke i duhovite pripovijetke ponekad utemeljene na stvarnim događajima, izjave stanara BB kuće neposredne su i dovode nas na sam izvor gluposti.

Netko bi se mogao zapitati zašto je glupost upravo ovih ljudi nešto što nas svaki puta ostavlja u nevjerici i tjera na pravljenje kompilacija bedastoće. Čak štoviše, pomalo nasmijava to iščuđavanje njihovom glupošću, jer gledatelji često zaboravljaju o kakvom se kalibru ljudi radi i ponašaju se kao da su stanari nuklearni fizičari koji su odjednom pobenavili. Slična je stvar sa Sinišom Cmrkom koji nas (kao) iznenadi svaki puta kada u javnosti ispadne glup i neprofesionalan. Griješimo jedino ako uobičajeno nekontroliranog ego-manijaka obučenog u zelje shvatimo bilo kako drugačije i vlastitu djecu izvrgnemo njegovom ludovanju. 

Sadisti i sitne duše u nama na neki se način vesele novoj ergeli "žrtava", jer prilikom ulaska pokušavamo odgonetnuti tko će "ispaliti" najgoru glupost. Zaista je žalosno ako se osjećamo nadmoćno čitajući njihove gluposti, jer to je kao osjećati se brzim gledajući čovjeka u kolicima.
   
No, ono što je evidentno i ono što bi producente ovog "zabavnog“ programa trebalo natjerati na razmišljanje, leži u jednom malom detalju. Čak i uz valjanje u slonovskom izmetu, uz sve te očajne seksualne aluzije, potencijalne romanse, vidovnjakinju koja govori stvari koje vam može reći svaki drugi čovjek s ulice, uz nagađanja o seksualnoj orijentaciji, tjedne i dnevne zadatke, "uzbudljive“ nominacije i pompu oko veličanstvenosti RTL-ove produkcije, takozvani "biseri“ stanara već su nekoliko sezona jedina zanimljiva stvar u cjelokupnom cirkusu. 

Ne bi li bilo jednostavnije, jeftinije i zanimljivije cijelu tu ekipu strpati u kolibu negdje u Hrvatskoj i u tjednim emisijama puštati najgluplje izjave stanara?