Pravila lijepog ponašanja uvelike ovise o kulturi i kontekstu, zbog čega se ono što se u jednoj zemlji smatra pristojnim u drugoj može doživjeti kao nepristojno. Primjerice, u SAD-u se očekuje napojnica u restoranu i njezino izostavljanje smatra se nepristojnim, dok je u Japanu napojnica nepoželjna jer može sugerirati da netko nije dovoljno plaćen ili da se pokušava kupiti nečija naklonost. Upravo zato bonton nije univerzalan, već duboko vezan uz društvene norme i očekivanja pojedinih kultura.
Prema mišljenju stručnjaka i savjetnika za bonton Williama Hansona, zemlja s najboljim manirima na svijetu je Japan. Govoreći za LADBible Stories, rekao je: "Mislim da bih rekao Japan, ondje su jako puni poštovanja". Ipak, Japan nije bio jedini primjer, jer je Hanson istaknuo i Singapur: "Tamo su ljudi također vrlo pristojni. Odgovor na ovo pitanje vjerojatno nije zapadna zemlja, što je meni, kao zapadnjaku, pomalo tužno".
U Japanu su bonton i društvena hijerarhija duboko utkani u jezik i svakodnevni život. Postoje različiti oblici pozdrava i izražavanja, ovisno o tome razgovara li se s nadređenima, poput šefa na poslu, ili s osobama koje su na istoj društvenoj razini. Takva pravila jasno odražavaju važnost poštovanja i društvenog statusa u japanskoj kulturi.
Primjeri kulturnog bontona postoje i drugdje u svijetu. Osim toga, bonton često ovisi o situaciji, pa mnogi ljudi nesvjesno prilagođavaju način govora i ponašanja ovisno o tome jesu li u društvu obitelji ili prijatelja, što pokazuje koliko je pojam "dobrih manira" složen i kontekstualan.