MOŽDA sam jednostavno zagriženi tradicionalist koji pod treningom podrazumijeva "trening“, a ne jahanje štange koje u sjećanje priziva zadimljene špelunke gdje polupijani polusvijet mašta od plesu u krilu. Neki dan sam gledajući TV slučajno naletio na ponovno promicanje "S-Faktora“ kao legitimnog treninga i ponovno sam se nasmijao jer u tom cirkusiranju ne prepoznajem ništa drugo osim dokoličarskog preseravanja. Da ne bi bilo zabune, ne smeta me sam striptiz već jalovi pokušaj da se striptiz ponovno prikaže kao umjetnost, sport, rekreacija ili još nešto što striptiz nije.
Znanstvenici su davno dokazali (ako je pisalo u novinama, znanstveno je dokazano jer novine ne pišu koještarije) da je masturbacija odlična za zdravlje, ali na svu sreću još se nitko nije pojavio na TV-u predstavljajući novi program koji će vam pomoći da masturbiranjem očvrsnete podlakticu i prostatu dovedete u red.
Do nedavno sam mislio da je bavljenje striptizom nešto na što vas prisile teške životne prilike, a ne nešto što stvarno želite raditi ako se u isto vrijeme možete baviti nekim unosnim poslom. I shvatio bih da je ovdje riječ o još jednom plesu, ali kad u jednadžbu ubacite štikle sa prozirnom petom, stvari odjednom postaju tragikomične. Mogao bih pozirati kao lažni liberal i pokazati razumijevanje za sve te žene, ali zaista ne mogu. Striptiz nije sport, striptiz je stanica na silaznoj putanji i oduvijek sam se držao genijalne izjave komičara Chrisa Rocka koji je u jednom od svojih stand-upova zaključio da se njegova uloga oca svela na jedan važan cilj, a taj je da vlastitu kćer odgoji tako da ne završi plešući oko štange.
Razumijem da ljudi nekako moraju zaraditi novac i svjestan sam da uvijek postoje oni koji će svaki glupavi trend prigrliti jer nemaju pametnijeg posla, ali isto tako svi imamo pravo određene pizdarije nazivati pravim imenom. Svjestan sam i da trešnja guzova u rap spotovima može rezultirati čvrstoćom gluteusa maximusa i zadnje lože, ali postoji toliko boljih alternativa koje vas u isto vrijeme neće ponižavati.
Daleko od toga da me zabrinjava moralni aspekt svlačenja za novac jer znam da sam još samo jedan licemjerni mužjak koji će striptiz pogledati kad god mu se za to pruži prilika i uistinu ne mislim da je "S-Faktor“ isto što i trešnja sisa za par stotina kuna više, ali razmišljam ovako. Ako se odlučite baviti trčanjem, nećete obući sportski triko sa brojem već ćete jednostavno ući u trenirku i tenisice i trčati. Isto tako, ne morate se pred kamerama oblačiti poput striptizete da bi plesali oko šipke bez obzira na to što 90% tipova u tome uživa. A uživamo. No, valja se pomiriti sa činjenicom da ako volimo pogledati porno film to ne znači da je pojavljivanje u "Sočnim kučkama 6“ ili "Njoj se mili u svili“ nešto s čime se treba ponositi bez obzira koliko mašte Ivo Škrabalo uložio u prijevod.
Iz mene vjerojatno progovara stara seljačina, ali jedva čekam da se netko mudro dosjeti i od seksa na stražnjem sjedalu BMW-a nekog ocvalog "poduzetnika“ napravi rekreaciju za djevojke od 16 do 30 godina. Već vidim reklamu: "Mlade ste, aktivne i želite postati uspješne? Uđite na stražnje sjedalo auta i mičite tim bokovima sve dok stari fosil ne zahropće u postorgazmičkom smiraju“. To je već ustaljena praksa, a samo je pitanje vremena kada će ideju kapitalizirati.
Prisjetite se samo niza DVD-ova koje američke starlete svake godine izbace na tržište. Carmen Electra izbacila je svoj DVD sa vježbama i ako se dobro sjećam, sve su vježbe uključivale prst u ustima što je toliki camp da je to nezamislivo. Jasno mi je da će to biti zabavno likovima koji će DVD gledati u desetominutnim seansama pritom obilno trenirajući "najvažniji mišić“, ali nije mi jasno kako pri zdravoj pameti takvo što možemo nazivati legitimnim treningom.