IAKO naslov daje naslutiti kako je autor netko tko je posljednjih 50 godina živio u izolaciji i po prvi puta u životu uključio TV ili pročitao časopis, objasnit ću vam zašto sam stavio baš taj naslov. Naime, gotovo mi je nevjerojatno da nakon svih tih godina seks i dalje može privući pažnju na apsolutne pizdarije. Čak i sama fraza "seks prodaje" djeluje istrošeno i jadno, ali još uvijek na tržištu postoji mjesto za osobe koje će u sise i guzice zamotati bilo što i to "bilo što" će se prodati daleko bolje od nekog drugog proizvoda u čijoj se promidžbi seks nije koristio kao lajtmotiv.
Sjećate li se onih reklama u kojima niste mogli dokučiti o čemu je riječ sve dok nekoliko tjedana kasnije, proizvođač nije odluči otkriti vam tajnu. S vrha glave, mogu se sjetiti naranče koju je ruka u rukavici uključila u struju. Isprva nismo znali koja je poanta, ali nekoliko tjedana kasnije doznali smo kako je u igri neki bezvezni sok. Proizvod je bio bezvezan, ali je reklama bila efektna, barem u mom slučaju. Godinu-dvije prije i nakon toga, gledali smo sporadične primjere takvog oblika reklamiranja. No, nakon što je to završilo ljudi su se okrenuli nečem drugom i više nitko nije uključivao naranče u struju i uvijek smo znali na koji se proizvod pripadajuća reklama referira. Dakle, "misteriozne reklame" su mrtve i stvar su prošlosti.
Nevjerojatno je da nakon više od 50 godina seks i dalje uspješno prodaje sokove, dnevne novine, tjednike, žutu tiskovinu, automobile, filmove, albume, vodu i sapune. Ustvari, kojih 50 godina? Siguran sam da su pećinski ljudi vatru reklamirali porukom "vruće kao seks“! Nismo li se već zasitili? Marketinške tvrtke zadužene za promicanje ideja i proizvoda očito ne misle tako, iako su upravo oni prvi koji će nanjušiti da su potencijalne mušterije site silikonske sise koja im pokušava prodati sredstvo za čišćenje odvoda. Ne želim se praviti kao da sam iznad svega toga jer spadam u skupinu ljudi kojima ćete pažnju na proizvod odvući prilično jednostavno. Ako je Gavrilović ženi među sise nagurao kilu suhomesnatog proizvoda, ja ću biti prvi glupson koji će zaključiti kako je vjerojatno riječ o domišljatoj kili kobasice koju vrijedi provjeriti zbog same činjenice da se poprilično vješto ubacila među sise gdje prosječnoj kobasici nije mjesto. Dakle, nisam iznad toga.
Naravno, ovo je ekstrem i svjestan sam da svi proizvođači nisu toliko očiti i vulgarni u svojoj promidžbi, ali i ostali rade istu stvar samo ne toliko prostački. Sjećam se kada su mi govorili da trebam pogledati "Izgubljeni u prijevodu", naravno, rekli su kako je riječ o odličnom filmu, ali tek nakon što mi je rečeno da film započinje scenom polugolog dupeta Scarlett Johnassen. Film sam pogledao, možda ne primarno zbog njenog polugolog dupeta, ali polugolo dupe svakako je pripomoglo.
Netko će reći da je tome tako zbog univerzalne činjenice – muškarci su jednostavna bića. No, i žene kupuju ono što se reklamira seksom. Lene Alexandru poznata je izvan Švedske zato jer je pokazala sise i tako prodala svoj album. Tko bi za ime Božje čuo za Lene Alexandru da u jednom trenutku nije sijevnula sisa? Ali, sada znamo tko je Lene Alexandru iako je velika vjerojatnost da nećemo poslušati njen album (niti bi to trebali učiniti). Ergo, golo tijelo je samo po sebi dovoljno da našu pažnju privuče na određeni proizvod, ali nije presudno za samu kupovinu, a vjerujem kako je to sasvim dovoljno prosječnom oglašivaču.
No, ipak postoji nešto što iz tog tipa oglašavanja možemo izvući. Merecedes svoje automobile neće prodavati uz pomoć polugole žene koja se trlja na mjenjač i govori "Volim imat' 150 konja među nogama", Yugo bi mogao (iako nema 150 konja). Seka Aleksić morat će izbaciti sisu ne bi li pogurala prodaju svog albuma, kvalitetna pjevačica prodavat će glazbu. Playboy će ženu blago razgolititi, Hustler će ići dalje… Ne prodaje li seks u najvećem broju slučajeva apsolutno smeće?