FILMSKA adaptacija zadnjega romana kolumbijskog nobelovca Gabriela Garcije Marqueza zaustavljena je zbog tužbe Regionalne udruge protiv trgovine ženama i djevojčicama u Latinskoj Americi i na Karibima. Snimanje s budžetom od osam milijuna dolara trebalo je početi krajem listopada u meksičkoj saveznoj državi Puebla, ali ravnateljica udruge Teresa Ulloa odlučna je u svojoj namjeri da ga zaustavi jer bi, kako kaže, film prema romanu "Sjećanje na moje tužne kurve" poticao pedofiliju i, za razliku od knjige, bio dostupniji široj publici.
"Sjećanje na moje tužne kurve" priča o 90-godišnjaku koji si za rođendan odluči pokloniti noć "divlje ljubavi s maloljetnom djevicom". "Jednom kada snime film, on će uskoro biti u kinima, a potom sigurno na televiziji i dostupan svima", objasnila je Ulloa.
"Cenzura filma prije nego što je snimljen je besmislena"
Članovi udruge naglašavaju kako ne žele poslati Garciju Marqueza u zatvor te ga ni u tužbi nisu imenovali već su to formulirali na sljedeći način: "Tko god je odgovoran za radnje koje se mogu tumačiti kao zločin odobravanja dječje prostitucije". Udruga na čelu s Teresom svojim je aktivnostima uspjela utjecati na čelne ljude države Puebla da odustanu od bilo kakvog sudjelovanja u snimanju, a sada isto pokušava i kod danskih i španjolskih vlasti koje su film trebale sufinancirati.
Koredatelj i producent filma Ricardo del Rio naglašava kako su tvrdnje koje je udruga iznijela u tužbi netočne te da je cenzura filma prije nego što je snimljen besmislena budući da najglasniji protivnici gotovo ništa ne znaju o scenariju ili o redateljevoj viziji. Objasnio je kako uopće nisu namjeravali spomenuti godine prostitutke s kojom u romanu pred kraj života spava 90-godišnji novinar, a koju bi u filmu trebala utjeloviti 21-godišnja kubanska glumica Ana de Arma. Ipak, lobiranje udruge je bilo toliko jako da su brojni sponzori povukli svoja sredstva, a među rijetkima koji su ostali su producenti iz tvrtke Memorias del Sabio Producciones.
Izvornog naziva "Memoria de mis putas tristes", roman je objavljen 2004. godine, a u Hrvatskoj se prodavao čak i na kioscima. Zabranjen je jedino u Iranu zbog, kako je objašnjeno, sumnjivog sadržaja, i to drugo izdanje, nakon što je prvo rasprodano u nekoliko dana.