192 perlice i 3 sata rada: Ivana iz Kaštela izradila jedinstvenu novogodišnju čestitku

Studentica Ivana Jurić (21) iz Kaštela ove je godine odlučila napraviti nešto drugačije za blagdane – novogodišnju čestitku od perlica s Brailleovim pismom, namijenjenu gluhoslijepim osobama. "Koliko znam, ovo je prva takva čestitka u svijetu", kaže.

Ideja nastala iz želje da nitko ne bude zaboravljen

Kaže da je ideju dobila razmišljajući o ljudima koji blagdane doživljavaju drugačije od većine. "U ovoj buci iščekivanja Nove godine, pjesmama i blještavilu koje nas okružuje, postoje ljudi koji žive potpuno drugačiji život. Oni žive u tami i tišini, ali su jednako dio našeg društva i nikada ne smijemo dopustiti da se osjećaju zaboravljenima ili odbačenima."

Upravo zato, dodaje, htjela je da čestitka bude više od dekoracije: "Upravo zbog toga htjela sam da moja čestitka bude više od lijepog ukrasa - da bude mali znak pažnje i ljubavi koji pokazuje da nitko nije zaboravljen i da svi pripadamo ovom svijetu jednako."

192 perlice i tri sata rada

Za izradu je koristila 192 perlice, a cijeli proces trajao je oko tri sata. Objašnjava da je svaka perlica postavljena pažljivo kako bi Braille bio čitljiv i kako bi poruka imala smisao i pod prstima. "Svaka perlica pažljivo je postavljena tako da Braille bude čitljiv i da svaki dodir prenosi toplinu, pažnju i osjećaj uključenosti." Ističe i širu poruku: "U svijetu punom sjaja i buke važno je ponekad stati, osjetiti i podsjetiti se da postoje ljudi koji žive u tišini i tami, ali koji zaslužuju biti viđeni te osjetiti ljubav i pripadnost."

"Male geste imaju najveću snagu"

Ivani ova čestitka nije samo rukotvorina. "Ona je mali svjetionik pažnje, znak da nitko ne smije biti zaboravljen." Vjeruje da se upravo malim gestama može najviše promijeniti i potaknuti druge na više empatije: "U svijetu koji je često brz, glasan i prepun vanjskog sjaja, vjerujem da su upravo male geste one koje imaju najveću snagu. Nadam se da ova čestitka može potaknuti ljude da zastanu, osjete i prisjete se koliko je važno biti pažljiv, empatičan i otvoren prema drugima."

Na kraju poručuje da gluhoslijepe osobe podsjećaju na ono bitno: "I na kraju, gluhoslijepe osobe nas svojom prisutnošću tiho podsjećaju da život nije u onome što vidimo ili čujemo, nego u onome što osjećamo."