Foto: Getty Images/123RF
KATOLIČKI svijet uznemirio se prije nekoliko godina nakon što je u javnosti osvanulo istraživanje kanadskih akademika Sergea Larivéea i Genevieve Chenard koji su u svojoj studiji istaknuli da je svetački imidž Majke Terezije puka konstrukcija Vatikana i rezultat odlično odrađene PR kampanje.
Ukratko, mnogi su se šokirali nakon što su akademici zaključili, naravno s daleko više takta, da je legendarna misionarka - pozerica.
Priča je ponovno oživjela nakon što je papa Franjo krajem prošle godine potvrdio i drugo čudo, a zatim izjavio i da će Majka Tereza postati sveticom 4. rujna ove godine. Beatificirana je 2003. godine od strane Pape Ivana Pavla II. nakon što joj je pripisano i potvrđeno prvo čudo o kojem ćemo nešto kasnije.
Osobni rat Christophera Hitchensa
Međutim, početke novoprobuđenog interesa za starom temom pronalazimo u istraživanju pokojnog novinara i pisca Christophera Hitchensa koji je puno prije studije iz 2013. u javnost izašao s esejem "The Missionary Position: Mother Teresa in Theory and Practice" iz 1995. u kojem se opširno bavi radom i filozofijom Majke Tereze te mainstream medijima koji su unatoč dokazima i neovisno o svjetonazoru, o njoj oduvijek pisali u superlativima.
Hitchensov interes pobudilo je pisanje Indijca Aroupa Chatterjeeja koji je svojedobno radio u domovima koje je otvarala Majka Tereza i u kojima je naišao na niz sumnjivih poteza članova njezina reda.
"Majka Tereza manje je zainteresirana za pomaganje sirotinji nego za to da ih iskoristi kao neumorni izvor nesreće koju koristi kao gorivo za širenje svojih fundamentalističkih uvjerenja", zaključuje Hitchens koji se zbog iznesenih stavova našao na udaru kritičara koji su tvrdili da je ovo isključivo ideološki napad, da ne shvaća fenomen koji je predstavljala, a neki su u pitanje dovodili i dokaze koje je iznosio.
Naravno, Hitchens je još godinama nakon beatifikacije u javnim istupanjima povlačio pitanje brzine ovog postupka i ukazivao na "čudo" koje joj pripisuju.
Ona nije prijateljica sirotinje već siromaštva
Ponavljao je kako se ne radi o "prijateljici sirotinje" već "prijateljici siromaštva", ali i prijateljici najgore vrste bogataša. Medije je okrivio za popustljivo i nekritično širenje propagande, a opisao ju je trima riječima: fanatik, fundamentalist i varalica.
Istraživanje kanadskih akademika u velikom je dijelu utemeljeno na podacima iz Hitchensova istraživanja, ali nije bio i povod.
"Kad smo pregledavali dokumentaciju o fenomenu altruizma za seminar iz etike, nabasali smo na priču o životu i radu jedne od najslavnijih žena Katoličke crkve, Majke Tereze, čije je pravo ime Agnes Gonxha. Opis je bio toliko ekstatičan da je pobudio našu znatiželju i natjerao nas da dalje istražujemo", objasnio je profesor Larivee.
Nakon pomnog istraživanja, u skladu s očekivanjima, činjenice su se ponovno pokazale jačima od mita.
Vatikan u procesu beatifikacije u obzir nije uzeo gomilu kontroverznih biografskih pikanterija, a posebno se ističu: upitan način na koji je brinula za bolesne, kontroverzne političke veze, sumnjivo upravljanje ogromnim sumama novca i dogmatski stavovi prema abortusu, kontracepciji i razvodu.
Neka sirotinja pati poput Krista
U trenutku smrti, Majka Tereza je u više od 100 zemalja otvorila 517 misija u koje je primala sirotinju i bolesne, a liječnici koji su ih posjećivali opisivali bi ih kao "domove za umiruće".
Uvjeti su bili očajni, nitko nije držao do higijene, nije bilo dovoljno osoblja koje bi brinulo za bolesne i nemoćne, nedostajalo je hrane i nije bilo lijekova protiv bolova.
Naravno, mnogi će reći da su to očekivani problemi u siromašnim zemljama i da je Tereza vjerojatno učinila sve kako bi pomogla nesretnim ljudima, ali problem u ovom slučaju nije bio nedostatak novca. Upravo suprotno, njezine fondacije prikupile su više od stotinu milijuna dolara. Problem je bio u njezinom, najblaže rečeno, neobičnom stavu prema smrti i patnji.
A kada bi je suočili s kritikama, odgovarala bi: "Postoji nešto predivno u načinu na koji sirotinja prihvaća svoju sudbinu, da pate poput Krista na križu. Svijet mnogo toga dobiva njihovom patnjom".
No, jednom kad je njoj zatrebala medicinska pomoć, primila ju je u modernoj američkoj bolnici i zbog toga ju je Hitchens, kao što možete pretpostaviti, javno nazivao licemjerom.
Gdje su pare?
Kao i mnogi vjernici i ona je vjerovala da je snaga molitve dovoljna. Čak i tijekom poplava u Indiji ili eksplozije tvornice pesticida u Bhopalu, nije pružala novčanu pomoć već se molila i dijelila medaljone Djevice Marije.
Mnogi joj zamjeraju da je novac (koji na kraju nije davala sirotinji) dobivala upravo od onih koji su pljačkali sirotinju i izazivali nesreću u svijetu. Jedan od njih bio je i zloglasni haićanski diktator Jean-Claude Duvalier koji je na tajne račune prebacivao milijune dolara.
No, desničarski diktator koji je opljačkao već ionako osiromašenu zemlju (a kojeg je Tereza nazivala "čovjekom koji voli sirotinju, a i oni njega") nije njezin jedini poznati prijatelj i donator.
Podržala je agresivni režim Envera Hoxhe, primala donacije od zloglasnog medijskog mogula i člana parlamenta Roberta Maxwella koji je pronevjerio 450 milijuna funti iz mirovinskog fonda, a također mutni bankar Charles Keating plaćao joj je letove privatnim avionima. Čak i nakon što je optužen i dalje ga je branila i odbila vratiti novac.
Doduše, treba biti fer i naglasiti da u vrijeme kad je novac uzela, Keating nije bio optužen za upletenost u stečaj štedionice Lincoln Savings and Loan koji je izazvao štetu od tri milijarde dolara u državnom proračunu.
Bila je bliska i s Liciom Gellijem te je podržala njegovu nominaciju za Nobelovu nagradu za književnost iako je masonska loža Propaganda Due kojoj je pripadao, upletena ne samo u niz slučajeva ubojstava i korupcije u Italiji već je održavala i bliske veze s neofašističkim pokretima.
I dok s jedne strane stižu žestoke kritike, postoje i oni koji brane misionarsku tvrdeći da primanje novca od sumnjivih likova nije izravno pružanje podrške već u najgorem slučaju "nevješta plovidba varljivim političkim vodama", ali i da se u samoj srži oduvijek nalazila plemenita namjera.
No, čak i ako odlučite zanemariti ovu racionalizaciju, potpuno je opravdano zapitati se gdje je završilo više od 100 milijuna dolara namijenjeno sirotinji jer pretpostavlja se da je u rukama potrebitih završilo tek 5-7% novca.
Kako je onda postala svetica?
No, ako se radi o detaljima koji su poznati i svima dostupni, kako je uopće stvoren imidž svetice koja raspolaže bezgraničnom dobrotom?
Hitchens je krivio preblage medije, a kanadski akademici smatraju da je njezin susret s Malcolmom Muggeridgeom s BBC-ja bio presudan. Naime, ovaj novinar koji je dijelio mnoge njezine svjetonazore odlučio je promovirati njezin lik i djelo, a ona je rado pristala na pomoć masovnih medija.
Nakon prilično snažne kampanje, malo je tko postavljao suvišna pitanja jer sama ideja da javno propitujete nekog čiji se cijeli život svodi na brigu za siromašne i bolesne, iziskuje gotovo suludu hrabrost i spremnost na medijski linč.
U mnogim joj člancima pripisuju da se tijekom svog govora zahvale (1979.) osvrnula i na temu žena koje su silovane tijekom rata u Bosni, a koje su tražile abortus, rekavši: "Pobačaj je najveći neprijatelj mira, jer ako majka može ubiti svoje vlastito dijete, što onda sprečava mene da ubijem tebe ili tebe da ubiješ mene? Zaista ništa".
Naravno, to je izgovorila, ali radi se o potpunoj nebulozi jer svima je jasno da se godine ne poklapaju. Činjenica jest da se aktivno borila protiv kontracepcije i abortusa, da su joj to mnogi zamjerali, a isto je ponovila i u veljači 1994. tijekom tradicionalnog Nacionalnog molitvenog doručka.
A što je s "čudom"?
Iako je Vatikan u ekspresnom postupku odlučio zaobići uobičajeni petogodišnji period, to nije skrenula pažnju cinika da se pobliže pozabave s "čudom" koje je Vatikan olako priznao.
Naime, čudo se odnosi na Monicu Besru koja tvrdi da je tumor u abdomenu "izliječila nošenjem medaljona koji je blagoslovila Majka Tereza". Naravno, liječnici su imali "malo" drukčiju verziju ove priče te tvrde da je izlječenje ciste na jajnicima i tuberkuloze rezultat lijekova koje je primala.
To nije spriječilo Vatikan da ovo proglasi čudom, a već ionako napumpani mit o misionarki postao je još veći i mnogi su uvjereni da Crkva cijeli cirkus koristi kako bi revitalizirala svoj utjecaj i inspirirala vjernike.
Pozitivne strane
Naravno, bilo bi nepošteno izbaciti i one pozitivne aspekte njezina rada.
Koliko god njezine metode bile upitne, toliko je imidž, bio on rezultat prave ili distorzirane slike o njoj, imao pozitivan utjecaj na druge.
"Ako je mit o Majci Terezi utjecao na mase i ohrabrio humanitarnu inicijativu da se zaista pomogne potrebitima, imamo razlog za slavlje. Prilično je vjerojatno da je za života mnoge inspirirala da postanu humanitarci, a njihova djela zaista su pomogla da se olakša patnja unesrećenih. Unatoč svemu, mediji su mogli biti malo rigorozniji u načinu na koji su pokrivali njezinu priču", zaključuje se u studiji.