Posada misije Artemis II otišla je dalje nego ijedan čovjek prije. No, osim ostvarivanja ozbiljnih znanstvenih ciljeva, ova povijesna misija ima i svoju ležerniju, ljudsku stranu.
Uz omiljenu igračku "Rise" koja služi kao indikator nulte gravitacije, posada Artemisa II nastavila je i dugogodišnju tradiciju NASA-inih letova - pjesme za buđenje. Svakoga jutra, Kontrola misije iz Houstona šalje astronautima kratki isječak pjesme kako bi im dan započeo u pozitivnom ritmu.
Dosadašnja zvučna podloga misije uključila je obradu pjesme "Sleepyhead" izvođača Young & Sick za prvi dan, "Green Light" Johna Legenda za drugi, te "In a Daydream" grupe Freddy Jones Band za treći dan leta. Četvrtog dana astronauti su se budili uz "Pink Pony Club", petog uz "Working Class Heroes (Work)" CeeLo Greena, a šestog dana misije jutro im je zaželjela pjesma "Good Morning" izvođača Mandise i TobyMaca.
Običaj puštanja pjesama za buđenje seže još u doba programa Apollo. Tako su se astronauti Apolla 10 budili uz Franka Sinatru i njegovu "It's Nice to Go Trav'ling", dok je posadu Apolla 15 u novi dan uvela poznata tema iz filma "2001: Odiseja u svemiru".
Tradicija se nastavila i tijekom programa Space Shuttlea, često s vrlo osobnim odabirima. Primjerice, tijekom misije STS-134 2011. godine, sin pilota Grega Johnsona odabrao je pjesmu "Drops of Jupiter" za svog oca. "Volim tu pjesmu i volim biti u svemiru", odgovorio je tada Johnson, ispričavši se što propušta sinov rođendan. Na istoj misiji, talijanski astronaut Roberto Vittori budio se uz pjesmu "Il Mio Pensiero" pjevača Ligabuea.
Posebno dirljiv trenutak dogodio se tijekom posljednje misije shuttlea, STS-135, kada je Michael Stipe iz grupe R.E.M. osobno snimio i poslao a capella verziju pjesme "Man on the Moon" za posadu. Pilot te misije, Doug Hurley, također je odabrao hitove grupe Coldplay, "Viva la Vida" i "Don't Panic", za svoje pozive za buđenje.