KAD SU Tarzana odveli iz džungle da se privikne na civilizaciju, promjena mu je bila nagla i šokantna. Našao se u okruženju koje nema ništa zajedničko s divljinom iz koje je potekao, no u to doba još nije bilo samostalne Hrvatske.
Ovdje bi sjedio u kafiću kraj momaka koji se, poput njega, sporazumijevaju neartikuliranim zvukovima i kricima. Civilizirani čovjek ni nakon sat vremena ne može razumjeti o čemu tinejdžeri urlaju, ali divljak bi razumio. Sličan izričaj je prisutan i kod ljepšeg, no jednako zaostalog spola, gdje urlik Aaa-aaaa-aaaa! označava da su žene vidjele (na zaslonu mobitela ili uživo) željenog muškarca, torbu, cipele ili ništa. Za razliku od većine naših divljaka, Tarzan se odlikuje zdravim razumom te je materinji jezik svladao služeći se knjigama i slikovnicama..
Nakon 12 godina školovanja naša omladina se međusobno prepoznaje po izvikivanju samoglasnika; kod žena je to A, kod muškaraca je češći U. I dok od mlađih nema što naučiti, od starijih bi Tarzan stjecao potrebna znanja. Umijeće skakanja s grane na granu pokazalo bi se korisnom vještinom u skakanju s fotelje na fotelju, a Tarzan bi s neskrivenim divljenjem promatrao naše ministre smatrajući ih boljima i sposobnijima od sebe. Naime, savladavajući rečenu disciplinu, Tarzan se nemali broj puta poskliznuo, pao i ugruvao, a naši ministri i kad se poskliznu, ne padnu.
Sve bi to fasciniralo Tarzana jer je primitivan. Njega su odgojili majmuni, a nas su majmuni ustrojili, pa nam je džungla od države prirodno stanište. Baš kao i Tarzanu, i nama se dogodilo da nas skupina pustahija spašava od "divljine" u kojoj smo živjeli otkrivajući nam pravu tajnu o našem porijeklu. Dovedeni u civilizaciju kojoj, navodno, pripadamo, još uvijek se pokušavamo prilagoditi. Etika, hrabrost, inteligencija, bivanje na strani slabijega te ukupan zbroj vrijednosti koje smo donijeli sa sobom neprihvatljiv je kodeks ponašanja za pripitomljeni balkanski narod.
Ovdje vanbračna veza nije stvar osobnog izbora, već referendumsko pitanje, a na upit bi li mogla živjeti u izvanbračnoj zajednici, Tarzanova partnerica je kratko rekla:"Ja-ne!" Naše društvo osuđuje Tarzana, pokušavajući ga pretvoriti u osobu lišenu svake prirodnosti, odvažnosti, inteligencije i osjećaja za pravdu. Sve je manje Tarzana na našim prostorima, ali istinska civilizacija nas svejedno nije dotakla. Naprotiv! Odlaskom Tarzana nestat će i civilizacije. Za naš sadašnji život nije važno jesmo li nastali od majmuna, no žalosno je da smo upravo to postali.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala